Kapiten vaterpolo reprezentacije Crne Gore Draško Brguljan prezadovoljan bronzanim odličjem sa Evropskog prvenstva u Budimpešti
Zagrljeni pored bazena, kao jedan. Dok kapiten govorom pred početak utakmice dodatno podiže adrenalin u njihovim očima već vidite želju da u bazenu ostave srce jedni za druge, za svoju zemlju.
A njihovo zajedništvo najbolje se preslikava kroz djela njihovog kapitena Draška Brguljana. Sjetite se samo njegove najiskrenije emocije nakon gola koji je postigao noseći loptu preko cijelog bazena i Lorena Fatovića na leđima ili koliko je samo bio srećan kada je na startu posljednje četvrtine prvi doplivao do lopte.
U tim trenucima svi navijači Crne Gore su znali da "barakudama" više nema spasa - da će "ajkule" okrenuti velikog rivala i "zagristi" toliko čekanu bronzanu medalju.
Naši vaterpolisti vratili su se iz Budimpešte sa medaljom oko vrata, a prije svega petnaestak dana tamo su otputovali u nikada većoj tišini, bez velikih očekivanja.
"Ne računajući Svjetsku ligu ovo je prva medalja za ekipu koja je posljednje četiri godine zajedno", podsjetio je Draško u razgovoru za Dnevne novine na smjenu generacije u našem vaterpolu.
Bez velikih rezultata posljednih godina nije bilo ni velikih očekivanja, ali ako je možda nacija i izgubila vjeru u svoje heroje, oni nikada nisu.
"Svih ovih godina smo rasli kao tim, mučili se na velikim takmičenjima, proveli sate i sate trenirajući, dali često i više od maksimuma i konačno je došla nagrada. Mislim da smo zaslužili i da nam su nam se veliki rad i vjera vratili na pravi način", dodao je Brguljan.
Kao kapitena vaterpolistu mađarskog OSC-a posebno raduje upravo zajedništvo sa početka naše priče.
"Za mene je to nešto posebno. Najvažnija stvar. Jer takmičenja dođu i prođu, a ostaje osjećaj prijateljstva i zajedništva. Kroz sve ove godine koliko smo zajedno sad smo već više kao braća - i to želim budućim generacijama. Da grade prave odnose, poštuju saigrače i trenere... Za mene je to put do uspjeha", jasan je crnogorski "broj 2".
Crna Gora u vaterpolu više nije skup svjetskih zvijezda, Hrvatska i Italija jesu - u čemu je tajna pobjeda nad realno jačim selekcijama?
"Nadoknadili smo sve velikim zalaganjem i borbenošću - to su stvari bez kojih nema rezultata", smatra Brguljan.
A ne tako davno, upravo je baš to nedostajalo momcima Vladimira Gojkovića.
"Pogledajte ljeto iza nas i Svjetsko prvenstvo u Kvangdžuu - samo nam je to falilo i završili smo deseti. Drago mi je da smo naučili lekciju i nadam se da nikad više nećemo morati da pričamo o tome", istakao je Draško.
London 2012. i Budimpešta 2014 - turniri koji su lomili srca svima u Crnoj Gori. "Ajkule" su tada gubile dobijene utakmice, a ovog januara su pokazale nešto novo, neku novu snagu. Sada su naši vaterpolisti bili ti koji su se dizali iz nokdauna, a onda slali rivala na pod.
"Da, i na tome smo radili - mentalna priprema je jednako bitna", otkrio je Brguljan.
"Uz to imamo i izuzetnu novu energiju u mladima".
A onda je kapiten branim riječima pričao o mladim "ajkulama".
"Đuro (Radović, prim. aut), Vladan (Spaić) i Bogdan (Đurđić) stasali su u prave igrače. Stefan Pješivac radi ozbiljan posao, bore se on i Spaić na pozicijama centra kao lavovi. A Stefan Vidović je najprijatnije iznenađenje - fanatična borbenost je kod njega, ne staje cijelu utakmicu, pokriva više pozicija".
Prijateljstvo, zajedništvo, poštovanje - neke nove i malo iskusnije "ajkule". Idealna kombinacija za pisanje velikih priča.
A u Budimpeštu naši vaterpolisti otputovali su skromno - samo sa jednom željom. Stići do četvrtfinala i obezbijediti martovske olimijske kvalifikacije u Roterdamu.
"Najvažniji je sad Roterdam - to nam je veliki cilj", nema dilemu Brguljan.
"Biće jako teško, mnogo kvalitetnih ekipa ima cilj da prođe. Nadam se da će nam ova medalja dati dodatni elan i da ćemo ostvariti san o još jednim Olimpijskim igrama".