Pepe Imaz, član stručnog štaba Novaka Đokovića, objašnjava kakav je odnos imao sa Borisom Bekerom i kako gleda na to kad Novak ponekad polomi reket.
Španac Pepe Imaz prijeti da pomuti "slavu" Matsa Vilandera, koji među ljubiteljima tenisa kod nas ima status "najvećeg neprijatelja", zbog raznih komentara na račun Novaka Đokovića.
Da li je takvo mišljenje o Špancu opravdano?
Imaz je od nedavno postao član stručnog štaba Đokovića, a posle poraza na Mastersu u Londonu, Boris Beker je, prenijeli su njemački mediji, poslao ultimatum: "Ili ja ili Imaz!". Posle par dana, Beker je otišao iz Novakovog štaba.
I Beker i Novak su potom demantovali da je među njima bilo sukoba, razmirica... Kao i da Imaz nije razlog Bekerovog odlaska. Ipak, ostalo je nejasno ko je uopšte taj Imaz i da li je zaista bilo nekakvog "dubljeg" razloga.
Imaz, u smirenom tonu, kako i dolikuje onome što "propovijeda".
O Bekeru sve najljepše, iako se njegov i Bekerov pogled na svijet, odnosno tenis dijametralno razlikuju. Beker je nedavno poručio da u tenisu "ako želiš da uspiješ, moraš da budeš sebičan, da sebe postaviš na prvo mjesto, pa tek onda sve ostale i ostalo".
"Mi smo učeni da živimo u sebičnom svijetu, ali to vodi ka depresiji, stresu. Prema mom mišljenju, moramo da živimo i radimo tako da ne hranimo tog monstruma u nama zvanog ego", kaže Imaz, a potom nastavlja o Bekeru, negirajući bilo kakav sukob:
"Upoznao sam Borisa dobro, to je za mene bio dar da budem u njegovom okruženju. Ovo je bila Novakova odluka, a ko sam ja da mu bilo šta kažem? Moj odnos sa Bekerom je bio harmoničan. Bekera sam doživio kao dobro ljudsko biće, a kada provodite vrijeme sa njim, shvatite koliko je fantastičan".
Ko je, zapravo, Pepe Imaz?
"Odgovoriću ko je Alberto (novinar koji ga je intervjusao, prim. aut.). On je čovjek, sjajan, divan, božanstven, pokušava da ispita i razumije različitosti koje svi imamo. I takav je i Pepe. Takvi smo svi. Mi smo ljudska bića koja se trude da evoluiraju, da rastu".
Kako je Imaz uopšte došao do Novaka i njegovog stručnog štaba? Odgovor leži u Novakovom bratu - Marku.
Marko je svojevremeno išao kod Imaza na terapije i otvorio mu je dušu, govoreći o svojim problemima, očekivanjima, depresijama u koje je ulazio zbog neostvarenih očekivanja... Imaz mu je pomogao da to prevaziđe.
Novak je za to saznao i zainteresovao se.
"Marko je htio da bude profesionalac, da dostigne Novaka, ali je pao u depresiju i dvije godine se borio s njom. Došao je kod mene na emocionalni rad i posle samo pet dana je osjetio veliku promjenu. Novak se zainteresovao za sve ovo, a kako je on osoba koja voli da uči, izuzetno je strastven i pun poštovanja, upoznali smo se i nastavili da sarađujemo", kaže Imaz.
Ima onih koji zamjeraju Novaku na "pomirljivom" ponašanju na terenu, da je izgubio "glad", da "ne reaguje na krv" (sve ovo metaforično, razumije se), kao i da djeluje pomalo odsutno.
Imaz sve to odlučno negira! Upitan kako vrhunski sportista reaguje na njegove riječi - "ljubav je u tebi", Španac odgovara:
"Ne radi se ovdje o sjedenju u 'lotos položaju' i slanju poruke rivalu: 'Pobijedi me, ja te volim'. Ako ste strastveni prema tenisu i udarate lopticu, neka vam cilj bude da je protivnik ne vrati, ali da ga (rivala) pritom poštujete, a ne da to vodi ka samoispitivanju i autodestrukciji".
Imaz odbija da sarađuje sa onima koji, kako kaže, samo traže uspjeh, kao i da on istinski osjeća kome je pomoć potrebna. Pokušao je da bude slikovit:
"Zamislite dvije osobe kako ulaze u kuću, a jednoj je zapušen nos. 'Danas je za ručak piletina', kaže druga osoba, ali ova kojoj je zapušen nos, ne vjeruje u to. Ja imam moć mirisa sada, ne potpunu, ali osjećam stvari koje nisam mogao ranije. Da mi je neko rekao prije nekoliko godine da će ovako biti rekao bih mu da je lud".
Na pitanje koliko religija i da li uopšte ima veze sa svim ovim, Imaz je odgovorio: "Ako religija postoji, onda ja vjerujem u ljubav".
A kako se Imaz osjeća kada Nole polomi reket?
"Apsolutno ga razumijem! Najprije, shvatimo da nismo savršeni. Dešavalo se i meni, a i dešava mi se, da radim stvari koje ne volim. Ako je tako nešto neophodno, ako tijelo nešto ne može da svari, najbolje je onda povratiti", odgovara Imaz.
Kada mu je novinar na kraju intervjua pružio ruku da se pozdrave, Imaz ga je zagrlio. Zagrljaj je trajao bar 30 sekundi.