Trofejni vaterpolista posle trijumfa u finalu pričao o izvanrednoj igri protiv Hrvata, o oproštaju Nikića i Gocića, tretmanu vaterpola i sporta uopšte...
Andrija Prlainović (29) osvaja medalje sa "delfinima" još od 2008. I osvajaće ih još, ali trijumf nad Hrvatskom u finalu olimpijskog turnira u Riju će možda i zauvijek ostati vrh njegove i karijera svih ostalih reprezentativaca Srbije.
Nakon 11:4 u finalu Svjetskog prvenstva prošle godine, u Riju su slavili nešto manje ubjedljivo - 11:7.
"Odigrali smo izvanredno pametno. Za jedno finale smo napravili jako malo grešaka. Bili smo dobro pripremljeni, vladala je pozitivna energija poslednjih dan i po nakon polufinala. Osjećao sam da smo spremni za najveću utakmicu u našim karijerama. Ostalo ste vidjeli. Bila je to simfonija u vodi", rekao je Prlainović za RTS.
Od 2017. će "delfini" izgledati nešto drugačije od onog na šta smo navikli.
"Ovo zlato je kruna ovog sastava, ali velika većina nas će nastaviti da igra za reprezentaciju. Nisam ja taj koji treba to da kaže, ali Bobanu (Nikiću, 33 godine) i Žiletu (Gociću, 34) je ovo možda bila poslednja utakmica za Srbiju i odigrali su je kao cijelu karijeru - lavovski i majstorski. Možda su baš oni bili tas na vagi, zajedno sa Mandićem i Banetom (Mitrovićem) na golu. Žao mi je samo što Ćuk nije mogao da igra zbog povrede".
Upitan da li očekuje da ova titula izazove poboljšanje statusa vaterpola u Srbiji, dao je brutalno iskren odgovor.
"Vi novinari i mediji krenite slobodno, već od prekosjutra. Znate sve što treba, da se mi sportisti ne bismo zamjerili političarima i ministrima. Ovih osam-devet medalja (na OI u Riju) nisu proizvod sistemskog ulaganja. U Srbiji praktično više nema profesionalnih vaterpolo klubova, svi su pred stečajem", podsjetio je Andrija Prlainović, osvajač Lige šampiona sa Partizanom 2011, pa sa Crvenom zvezdom 2013, a nakon toga član italijanskog "supertima" Pro Reko i mađarskog Solnoka.
