Zašto je najbolji teniser svijeta pretrpio ranu eliminaciju na Vimbldonu, na kojem je branio trofej? Da li mu ona može doneti dobro pred Olimpijske igre u Riju?
Novak Đoković posle osvajanja Australijan Opena i prvog pehara Rolan Garosa u karijeri kompletirao je sva četiri grend slema, ali je ranom eliminacijom na Vimbldonu propustio priliku da isti podvig napravi u kalendarskoj godini.
Sem Kveri napravio je senzaciju i eliminisao prvog reketa svijeta u trećem kolu, nanijevši mu najraniji poraz na Vimbldonu još od 2008. godine, kada ga je u drugoj rundi izbacio Marat Safin.
"Broj 1" posle šokantne eliminacije u prvoj nedelji Vimbldona nije želio da priča o svom zdravstvenom stanju, ali je mnoge iznenadila izjava da nije baš bio najspremniji. Srpski as dodao je "da nije ni vrijeme ni mjesto da priča o tome", a potom je i otkazao nastup za nacionalni tim u četvrtfinalu Dejvis kupa protiv Velike Britanije, koji će se održati polovinom jula u Beogradu.
Da nije Đoković u najboljoj formi pokazao je već početak meča sa Kverijem, koji je zbog kiše prekidan čak četiri puta, igran dva dana, koji je trajao čak 23 sata. Srbin, koji posljednjih godina "seje strah" na terenima širom svijeta, gotovo mjesečno ispisuje teniske rekorde, nije imao adekvatan odgovor na igru raspoloženog i motivisanom Amerikanca.
Kada je u subotu uveče meč prekinut prilikom vođstva od 2:0 za Kverija, malo ko je posle gotovo ravnodušnog izdanja Đokovića vjerovao da može da ponovi senzacionalni preokret, kao godinu dana ranije protiv Kevina Andersona, i izbori plasman u narednu rundu. Jednostavno, Đoković svojom neubjedljivom igrom i gotovo kamenim izrazom lica nije odavao utisak nekog koje spreman da se brzo "resetuje" i nešto tako uradi.
Da li je Rolan Garos, koji je Đoković konačno uspio da osvoji posle mnogo godina, iscrpio psihički najboljeg igrača svijeta? Uoči dolaska u Pariz srpski teniser bio je pod velikim pritiskom i gotovo svi su govorili da je vrijeme da trijumfuje "sad ili nikad". On je uspio, ispisao novu stranicu istorije, a onda podbacio na Vimbldonu.
Pod kakvom presijom je bio u Parizu, možda najbolje govori izjava Džona Mekinroa, koji je ocijenio da je u olimpijskoj godini Rolan Garos za Đokovića bio cilj broj 1, a Rio de Žaneiro tek naredna meta.
I sam Đoković potvrdio je to u Londonu.
"Dolaskom na Vimbldon znao sam da će biti veoma teško mentalno se opet motivisati za osvajanje nove grend slem titule", izjavio je prvi reket svijeta engleskim novinarima posle eliminacije na Vimbldonu, dodajući da nikada ranije nije tako iscrpljen stigao u London.
Odbrana trofeja na Vimbldonu je propala, kalendarski grend slem takođe, ali... Rana eliminacija je možda bila dobar "ventil", s obzirom na to da je pred Đokovićem još jedan veliki ispit - u avgustu u Brazilu.
Budući da je prethodnih godina u tenisu postavio neke nove granice (pa čak i na Vimbldonu uspio da zabeleži niz od 30 uzastopnih pobjeda na grend slemovima), potvrdio da je moguće igrati gotovo savršeno svaki udarac, jasno je da ga javnost svjesno stavlja u poziciju prvog favorita na Olimpijskim igrama.
Da li je to opet situacija "sad ili nikad", budući da će sljedeću priliku imati tek 2020. godine? Realno, da!
Dakle, Nole će i do Rija, ali i tamo, morati da se nosi sa velikim pritiskom, baš kao što to čini gotovo na svakom turniru na kojem učestvuje.
Najbolji opis koliko je teško nositi se sa tim, gotovo svakodnevno, dao je Patrik Muratoglu, trener Serene Vilijams, takođe, već godinama neprikosnovene na svjetskoj listi.
"Pritisak koji se postavlja pred vrhunske igrače, kakvi su Novak i Serena, je nevjerovatno težak za savladati. Kada nešto krene loše, 'skrati se ruka', krene nervoza, protivnik, kao po pravilu, uvijek igra meč svog života, i onda nastaje panika. Oni tada postaju svesni da mogu da izgube. A, ta spoznaja da su pobjedivi za njih je posebno teška - prvo, jer nisu navikli na to, a drugo zbog činjenice da svi očekuju od njih da igraju savršeno sve vrijeme", objasnio je za BBC Muratoglu.
Za Đokovića je možda još dodatno teže, jer ga svi upoređuju sa nekim bivšim asovima, i uvijek očekuju da on to uradi bolje, snažnije, da "oduva" svakog svog rivala, bez obzira na njegovu reputaciju, da briljira i piše rekorde na svakom meču, da trijumfe ostvaruje ubjedljivo, impozantno, onako kako niko nije... očekuju savršenu bezgrešnu mašinu! A za sve to potrebno je mnogo umijeća, ali i energije i stopostotni mentalni fokus... Uvijek i stalno!
Djelovalo je zaista da je bio iscpljen i umoran u predugom meču, iako on nije tražio opravdanja u tome što je duel više puta prekidan, što je bilo dodatno mučno i naporno, rekavši džentlemenski "kako je bilo meni, tako je bilo i protivniku", nije se požalio što kao trostruki šampion nije dobio priliku da zaigra pod krovom na Centralnom terenu, već na terenu broj 1... Priznao je poraz, odnosno da je Kveri bio bolji, i odmah se okrenuo narednim planovima.
Novak Đoković, najbolji na svijetu, sada je fokusiran na Rio, na "punjenje baterija" i mentalnu pripremu za olimpijsko zlato, posle bronze koju je osvojio 2008. godine u Pekingu.
Ali, ako je iko spreman da se "regeneriše", motiviše i da psihološki bude "top", onda je to Novak Đoković, jer je to potvrdio mnogo puta do sada. Ne treba uopšte sumnjati da će "sijati strah" i u Rio de Žaneiru u avgustu.