Poslije pucanja mišića prošle godine, dok je bio igrač Valensije, Željko Rebrača se "penzionisao".
Poslije pucanja mišića prošle godine, dok je bio igrač Valensije, Željko Rebrača se "penzionisao".
Legendarni košarkaš u svojoj vitrini ima srebro sa Olimpijskih igara 1996, dva zlata sa evropskih prvenstava, jedno sa šampionata svijeta, dva trofeja namijenjena klupskom prvaku Evrope, bio je i šampion Italije i Grčke dva puta, igrao u NBA...
Sve to ga svrstava u jednog od "najvećih" košarkaša na ovim prostorima.
"Prva tri mjeseca pošto sam okačio patike o klin, blejao sam po kafićima i razmišljao šta da jedem. Ustajao sa razmišljanjima sa kim ću da se vidim, ali to mi je ubrzo dosadilo. Onda sam odlučio da počnem nešto da radim", prisjeća se Rebrača u priči za "Alo".
Mnogo toga je uradio u međuvremenu.
"Na Dunavu, kod Apatina, sredio sam rukavac i tu sad postoji plaža, imam restoran sa terenom za odbojku na pesku, pola terena za basket, bar na pesku... To je idealno mjesto za organizaciju žurki. Na restoranu 'Plava ruža' imam dvije terase, a takvih nema u Beogradu, vjerujte mi. Tu je i splav, skuter... Ma, uživancija".
Priznaje "Rebarce" da je boem u duši.
"Više sam za prave kafanica, za boemski način života, za muziku Tome Zdravkovića... Cenim Željka Joksimovića, lično poznajem Zdravka Čolića. Omiljeni pjevač mi je Haris Džinović, a volim i Halida Bešlića. Ipak sam odrastao uz "onu", a ne "ovu" narodnu muziku".
Ni "kapljica" mu nije strana.
"Volim da popijem rakiju od kajsije i dunje. Pijem i viski, ali samo "Čivas". Bilo bi mi interesantno da prisustvujem pečenju rakije, naročito kad se pravi od maline. To je čudo", završio je priču Željko Rebrača.
(MONDO)