Vlade Divac je živio američki san, potpisao ugovor na čak 60 miliona dolara, ali je duboko u sebi veoma patio.

Legendarni srpski košarkaš Vlade Divac (56) jedan je od ambasadora NBA lige i naših najpoznatijih sportista na svijetu, koji je dosanjao svoj američki san.
U Sjedinjene Države je stigao 1989. godine, kao as Partizana, reprezentativac Jugoslavije i 21-godišnji biser evropske košarke. Dobio je šansu iz snova da odmah zaigra za Los Anđeles Lejkerse kraj Medžika Džonsona, u oproštajnoj sezoni slavnog Karima Abdul Džabara, sa eitom Rajljiem kao trenerom... Naravno, sve to je pratio život u tako uzbudljivom gradu i glamur koji sa sobom nosi dres najvećeg tima na svijetu.
"Lejkersi su bili perfektni za mene. Bio je tu doktor Džeri Bas, bili su tu i Džeri Vest, Medžik, Bajron Skot, Džejms Vorti, Pet Rajli... Svi su mi pomogli da se naviknem na Sjedinjene Države i na NBA stil", kazao je Divac, 26. "pik" sa NBA drafta 1989, koga je odabrao veliki Džeri Vest i odveo iz Partizana.
"U to vrijeme nije mnogo ljudi imalo vjeru u evropske košarkaše kao što je to danas slučaj. I kada nam je dopao u tako dalekoj fazi drafta, čak iako ga nikad nismo gledali uživo, pomislili smo - ma, daj ga'", kazao je Vest u dokumentarcu "Jednom braća" ("Once Brothers"), o odnosu Dražena Petrovića i Vlada Divca.
Divac je od starta znao da se Džeri Vest "kladio" na njega.
"Kada sam došao u Njujork na draft, rekli su mi da bi trebalo da budem 10. ili 15. 'pik', ali to se nije dogodilo. Bio sam razočaran i pomislio sam da me niko ne želi. Ali Džeri je imao 26. 'pik' na raspolaganju, pa me je odabrao. Kasnije sam shvatio da bih pogrešio da sam ja birao tim", kazao je Divac u jednom intervjuu.
"Nisam govorio jezik, a morao sam odmah se dokažem"
Srpski as stigao je u "Šoutajm" Lejkerse koji su igrali u osam NBA finala u prethodnih 10 sezona i koji su osvojili pet titula. U prvoj sezoni postizao je po 8,5 poena po meču i bio član najbolje petorke debitanata u čitavoj ligi. U svojoj drugoj godini u Lejkersima postao je startni centar i pod vođstvom novog trenera, Majka Danlivija, taj tim je ušao u NBA finale 1991. i u njemu izgubio od Čikago Bulsa Majkla Džordana.
"Način na koji smo igrali, 'šoutajm', bio je lak za mene, iako nisam znao da pričam engleski. 'Govorio' sam košarkaški jezik i bilo mi je lako da se naviknem. Morao sam da steknem poštovanje svih - od sudija do protivnika, ali moji saigrači gledali su me samo kao nekog Evropljanina koji je došao i mora da se dokaže. Srećom, to sam učinio, uz veliku pomoć čitave organizacije Lejkersa".
Divac je sedam sjajnih godina proveo u Lejkersima, ispratio najveću generaciju u istoriji tima, a onda je morao da ode jer je Džeri Vest napravio trejd u kojem je doveo Kobija Brajanta. Iako je Divac prijetio da će da ostavi košarku, ipak je pristao na selidbu i 1996. završio u Šarlotu. Tamo je proveo dvije godine, potom je u zimu 1998. na 1999. Divac igrao za Crvenu zvezdu u kratkoj epizodi, a onda je napravio potez karijere - prihvatio ponudu Sakramento Kingsa.
Kingsi su se prethodno rastali sa svojim najboljim igračem Mičom Ričmondom i trejdovali ga u Vašingon Vizardse, zajedno sa veteranom Otisom Torpom. Zauzvrat su dobili Krisa Vebera, a onda su napravili još jedan pravi potez - pozvali Divca.
Bio je to ključni potpis Sakramento Kingsa
Slavnom srpskom centru Sakramento Kingsi dali su šestogodišnji ugovor na čak 60 miliona dolara, čim je završen NBA lokaut 1999. godine. U tom trenutku, nijedan "slobodan agent" nije potpisao veći ugovor sa Sakramento Kingsima od nastanka tog tima 1923. godine.
Tadašnji generalni menadžer Kingsa Džef Petri dobio je odrešene ruke i veliki novac i uradio je prave stvari za tim, jer je draftovao i Džejsona Vilijamsa, plejmejkera "Belu čokoladu" kao 7. "pika", doveo je Predraga Peđu Stojakovića iz Grčke i potpisao Džona Berija i Skota Polarda kao slobodne agente.
U skraćenoj NBA sezoni taj tim je ostvario 27 pobeda u 50 mečeva i kao šestoplasirani na Zapadu pokazao da će se u Sakramentu narednih godina događati velike stvari.
Međutim, početak tog zlatnog perioda Kingsa podudarao se sa jako teškim proljećem 1999. za Divca i Stojakovića, tokom kojeg je SR Jugoslavija bila bombardovanja od grupe zemalja članica NATO, na čelu sa Sjedinjenim Državama.
"Divac je tada postao ono što je i dan danas"
"Naša zemlja bila je bombardovana i u tom periodu Divčeva porodica je bila tamo, kao i svi njegovi voljeni. Bio je veoma zabrinut kao i svi drugi i pokušavao je da shvati šta se događa. Istovremeno, bio je ambasador svojih ljudi i pokušavao je da pošalje poruku svijetu da to što se događa u našoj zemlji nije bilo u redu i da nije bilo fer", rekao je Peđa Stojaković. "Način na koji je Divac predstavljao svoju zemlju, a ne samo sebe, to ga je učinilo onim što je danas", dodao je on.
Divac je po cijelu noć slušao vijesti iz Srbije i pokušavao je da stupi u kontakt sa članovima porodice.
"Napustio sam svoju zemlju i bila je to najljepša zemlja na svijetu u mojim očima. Uvijek sam se radovao ka da dođe ljeto, da bih joj se vraćao. A onda je odjednom počeo građanski rat i počnete da brinete najprije o svojoj porodici i prijateljima, a potom o čitavoj naciji", priznao je Divac kako se osjećao.
Naravno, taj težak period i nespavanje odrazili su se i na njegov rad na treninzima, što je trener Rik Adelman uzimao u obzir.
"Trener Rik Adelman je uzimao u obzir to da ne spavam po cijelu noć pokušavajući da čujem vijesti. Ali kada bih igrao košarku, tih nekoliko sati bili su mi raj. Bilo je to nekoliko sati tokom kojih ne razmišljate o tome, već samo o svom nastupu i o tome da igrate za svoje navijače, jer vas podržavaju. Istovremeno, igrao sam za svoju porodicu i za svoju zemlju, da bih pokazao drugu stranu svoje nacije", kazao je Divac.
I tadašnji spiker Sakramento Kingsa i Divčev prijatelj, Grent Nejpir, pamti kako je Vlade prolazio kroz težak period. "Osjećao sam da su utakmice najbolja dva i po sata njegovog dana, jer je možda igrao najbolje u karijeri tokom tog perioda", govorio je on.
Bio je najbolji lider kog je Sakramento imao
Nakon završetka bombardovanja i mogućnosti da se Divac i Stojaković posvete samo košarci, na temelju te ratom prožete sezone srpskih košarkaša napravljen je zaista moćan tim Sakramento Kingsa.
"Sve se okrenulo doslovno preko noći, a većina tih stvari dogodilo se na leđima Vlada Divca. On je to izneo. Bio je tip ličnosti koji okuplja ljude i svi žele da budu oko njega. Bio sam blagosloven da sam radio u Kingsima 30 godina i on je bio bio najbolji lider koga smo imali", dodao je Nejpir.
Taj tim Sakramento Kingsa, zbog kojeg ni Srbija nije spavala početkom 20. vijeka, tri puta je u naredne četiri sezone stao u polufinalu plej-ofa Zapadne konferencije, a jednom u finalu, protiv Los Anđeles Lejkersa u nezaboravnoj seriji i "majstorici" 2002. godine. Nije bilo suđeno tom Adelmanovom sastavu da uzme titulu kraj dominantnih Lejkersa, predvođenih Kobijem Brajantom i Šakilom O'Nilom. I iako je Divac 2005. godine završio karijeru kao Lejker, zauvijek je ostalo upamćeno šta je ostavio za sobom u Kingsima, koje je desetak godine kasnije preuzeo i kao najviši funkcioner.
"Sports ilustrejted" pisao je o toj eri Sakramento Kingsa kao o "najvećem šouu na parketu".
"Mislim da je to imalo veze sa stilom kojim su Kingsi igrali. Svi su htjeli da dodirnu loptu, svi su htjeli da šutiraju, a ako ste u tom periodu igrali za Sakramento, onda biste znali da ćete dobiti loptu u nekom trenutku. Uvijek biste bili 'otvoren', jer su Kingsi uvijek tražili taj 'ekstra pas'", rekao je tadašnji spiker Sakramenta.
Peđa Stojaković cvjetao je i procvjetao kraj Divca, postavši jedan od najboljih šutera u istoriji košarke.
"Divac je bio čovjek - lijepak, on je probio led i predvodio grupu na pozitivan način. Uvijek je nalazio način da motiviše ostatak tima kada je to bilo potrebno. Njegova harizma i energija nešto su što ne možete da naučite. To ima i tako utiče na ljude na mnogo načina. To je Vlade Divac bio za nas. Bio je više od košarkaša", zaključio je o Divcu jedan od njegovih najbližih prijatelja, Peđa Stojaković.