Niko nije mogao ni da zamisli da će najtrofejniji trener Evrope i jedan od najboljih stručnjaka u istoriji svjetske košarke Željko Obradović biti u situaciji u kojoj se nalazi danas.
Vjerovatno ni njemu samom nije jasno šta se i kako izdešavalo i zašto sezona izgleda kao košmar. Nikad u karijeri devetostruki šampion Evrope nije doživio tako bolan niz poraza, a sada ih ima već pet. Neki od njih su neobjašnjivi, poput onog od Splita, a i ovaj poslednji u Evroligi od Bajerna spada u rubriku "vjerovali ili ne".
Partizan je ponovo pucao sebi u nogu, a uradio je to od septembra naovamo bar pet-šest puta. Gotovo dobijena utakmica pretvorena je u poraz opet na krajnje čudan i za košarkašku logiku nevjerovatan način. Dakle, trener traži od kapitena da napravi faul, na samo nekoliko metara od njega urla i pokazuje rukom da njegov igrač priđe protivničkom beku. Ovaj se oglušuje o to, akcija traje i završava se trojkom za pobjedu rivala. Moguće je ovo u nekim nižim ligama, mlađim kategorijama, ali ovdje se radi o Željku Obradoviću i Kevinu Panteru! I to nije prvi put.
Očigledno da postoji ogroman i ozbiljan problem u komunikaciji između kapitena i trenera. Radi se o najboljem igraču Partizana, čovjeku čija je plata veća od dva miliona eura po sezoni... Kevin je, iz samo njemu znanih razloga, pustio Fransiska da dribla, a onda, kao da je jedva dočekao blok, prepustio pleja Bajerna Frenku Kaminskog i ležerno se oslobodio odgovornosti. Imao je vremena i Kaminski da napravi faul, ali avaj, onako spor nije stigao i košarkaš Bavaraca je uradio logičnu stvar - izvozao je tromog Amerikanca i rutinski poentirao za trijumf.
Dvadeset hiljada ljudi u dvorani i ko zna koliko još njih pored malih ekrana bilo je u nevjerici. Baš kao i Obradović, koji je priznao da ovo nije prvi put da igrači ne ispunjavaju njegovu naredbu.
,,Dođe trenutak kad se stvarno zapitam šta dalje, šta bih ja pametno mogao da uradim da dignem moral igračima, sem ovoga što smo uradili posle Splita, analizirali, pričali, ponavljali, mogu da ulazim u detalje, ali opet se sve svodi na moj posao. Kad se to opet desi, kreneš da postavljaš pitanje šta dalje, kako dalje, jer očigledno da neke stvari nisu dobre, a to pitanje ću sebi cijele noći da postavljam", bio je iskren trener Partizana i najkonkretnije otkad vodi crno-bijele preuzeo odgovornost.
A njegove odgovornosti i te kako ima - najprije za selekciju igrača (opet nema pleja), mada je olakšavajuća okolnost što je na to i te kako uticao "slučaj Mirotić", uporno forsiranje preuzimanja i iskakanja u odbrani, kada protivnici obilato i uspješno koriste mismečeve, a poslednji napad Bajerna je bukvalno sekvenca u kojoj se sadržana cijela ova sezona. Da ne govorimo o čudnim rotacijama, hlađenju igrača po nekoliko utakmica, pa onda ubacivanja istih tih u startnu postavu, činjenicu da Balša Koprivica i Tristan Vukčević ne napreduju koliko bi trebalo...
Isto tako, svima je jasno da Partizan ne bi igrao Evroligu da Željko Obradović nije odlučio da se vrati. Pitanje je uopšte gdje bi i kako izgledao klub da je popularni Žoc prihvatio, na primjer, ponudu Makabija... Za nekoliko mjeseci mu ističe ugovor, a bez obzira na sve, odlazak iz Partizana bio bi katastrofalan po crno-bijele.