"Ma, Crnogorci se na Beograd naviknu za dva dana… Već trećeg, osjećaju da im je to rodni grad", kaže mladi fudbaler Zvezde
Marko Vešović stigao je prošlog ljeta u Crvenu zvezdu kao 18-godišnjak, brzonogi fudbaler, vješti dribler, veliki potencijal na poziciji krila.
To je i igrao u timovima koje su vodili prvo Ratko Dostanić, a potom i Aleksnandar Kristić.
Široko, uz aut liniju, gdje se najlakše dolazi u situaciju "1 na 1", a Vešović to voli…
Ipak, dolaskom novog trenera Roberta Prosinečkog i promjenom ne samo postavke na terenu i stila igre, već i kompletne fudbalske filosofije, Vešović je morao da se pomjeri korak unazad u odnosu na protivnički gol, kao i korak ka centru igrališta u odnosu na aut linije.
Nije više krilo, što uglavnom drže Kristijan Borha (desno) i Ognjen Koroman (lijevo), već se bori za mjesto među trojicom fudbalera u veznom redu, gdje je jedan izrazito defanzivan (Srdjan Mijailović, Aval Isah), a dvojica nešto ofanzivnija (Kadu Mendeš, Evandro Goebel, Darko Lazović, Vladimir Bogdanović).
Nova pozicija, iako takođe u veznom redu, donijela je nove obaveze, drugačiji stil igre i mnogo, mnogo veću odgovornost u posjedu lopte, jer je svaki gubitak, ujedno i potencijalna kontra za protivnika.
Kako se u cijeloj ovoj tranziciji snalazi mladi Podgoričanin?
"Godinu i po dana, u Budućnosti i Crvenoj zvezdi, igrao sam bočno, na krilnoj poziciji i poslije tog perioda mislim da sam se, bar za sada, dobro snašao u veznom redu. Vidi se i dalje po mojoj igri da me nešto 'vuče' na bok, možda i podsvjesno, jer zaista mislim da sam tu najopasniji, kada dođem u situaciju '1 na 1', kada se otvori prostor za dribling, trk…", priznaje Vešović, u intervjuu za MONDO, da se nekih navika teško odvikava, ali da radi na tome.
I da nije sujetan i isključiv po pitanju toga gde može i mora da igra. Mlad je, talentovan, vrijedan i svjestan da će u ovom periodu karijere najbrže i najlakše naučiti da igra i nešto drugo. Uostalom, što da ne?
"Slažem se, zašto ne bih postao raznovrsniji? Tu sam sve da uradim što se od mene bude očekivalo. Ali i priznajm da je nova uloga mnogo teža. Zahtjeva se prvo perfektan prijem i anticipacija, da u isto vrijeme vidiš gdje ti je čovjek iza leđa i saigrač da bi dodao loptu. Poslije prijema, potrebno je izdržati prvi duel, sačuvati loptu ili bar izboriti faul, a onda poslije svega toga slijedi i perfektan pas, jer svaki drugi može ekipu da dovede u veliki problem", smatra Vešović da je odgovornost igača u srcu veznog reda mnogo veća, nego krilnih igrača.
Nije samo on "vraćen" u vezu od dolaska Prosinečkog. Kada je vidio kakva dva dragulja ima u timu, Robi je i Vešovića, ali i Darka Lazovića gurnu u sredinu i počeo da im prenosi svoja dragocjena iskustva iz vremena kada je kao centralni vezni fudbaler žario i palio Evropom i planetom.
"Nekad smo i Laki (Lazović) i ja igrali na krilu, pa je bila pjesma…", prisjeća se bezbrižnih fudbalskih dana Vešović, uz osmijeh.
"Odmah si bliži golu, tu si i da asistiraš, očas posla nađeš se u završnici… Sada je put do toga mnogo duži i teži", sleže ramenima, igrač koji bez problema prolazi sve vježbe snage i fizičke pripreme.
Gledajući Vešovića na utakmicama u Antaliji, stiče se utisak da je prenapet u trenucima kada daje završni pas ili centaršut, pa i kada šutira na gol. Kao da mu je tijelo "nategnuto" na gornju granicu izdržljivosti, što često dovodi do nešto jačeg pasa, snažnijeg centaršuta, nepreciznog šuta.
Zbog čega si stegnut?
"Nisam… Mislim da nije to problem. Imam slobodu u igri i osećam se lagodno. Znam na koje centaršuteve mislite, protiv Šahtjora 'B'. Sada ću iskoristiti najgori mogući izgovor koji fudbaler može da upotrebi, ali zaista je bilo tako. Treniramo sa 'nike' loptama, a tu utakmicu smo igrali sa adidas 'džabulanijem'. Nije fraza, ali zaista je sve drugačije kada treba centrirati sa tom nepredvidivom loptom", uvjerava Vešović.
Snaga i koncetracija nerazdvojni su prijatelji i neprijatelji u sportu. Kada su u dobrim odnosima, onda je sve lako. Ali, kada zarate…
"Onda je mnogo, mnogo teško", kaže Vešović da je prava umjetnost napraviti završni potez popodne, nakon što vas pre podne "upropasti" kondicioni trener Srdjan Zirojević.
"To se sada najbolje osjeti. Kad te stigne umor, odluke ti postaju neracionalne, sporo razmišljaš i na kraju ti je potreban osjećaj za šut ili pas… Nema šanse! Daš sve od sebe da stigneš do gola i kad stigneš u tebi ne ostane ni trunka snage", prepričava Vešović kako izgleda igrati utakmice tokom priprema, a Crvena zvezda ih je odigrala osam za 25 dana.
"Srđan nam je najavio da ćemo pred kraj priprema krenuti u osvježenje i siguran sam da će za prvu utakmicu protiv Smedereva sve biti na svom mjestu", optimista je Vešović.
On već pola godine živi u Beogradu i kaže da mu nedostaje kuća i da jedva čeka da se vrati iz Antalije.
"Imamo divne uslove ovdje, sve je perfektno, očigledno je da igramo za veliki klub, ali igračima nije svejedno kada su pripreme. Kod kuće je ipak najljepše, kada imaš težak dan, ima i ko da te posavjetuje, razume…"
Da li si se od ljetos do danas navikao na Beograd?
"Ma, Crnogorci se na Beograd naviknu za dva dana… Već trećeg, osjećaju da im je to rodni grad", našalio se na svoj račun Podgoričanin i dodao:
"Zaista sam zavolio Beograd, a i igrači su me prihvatili od prvog dana. Bolje nego što sam i sanjao. Što se mene tiče, volio bih do kraja života da ostanem u Beogradu, mada uvijek volim da se vratim kući i vidim moje u Podgorici", zaključio je Vešović, koji je rođen 21. avgusta 1991. godine u tadašnjem Titogradu.
(Izvještač MONDA iz Antalije Nikola Janković, foto crvenazvezdafk.com, MN Press)