Kaže da je postao strpljiviji: "Prije planem i prije jedan, sad stignem i do šest-sedam".
Zvanično najbolji trener Srbije za 2019. godinu Siniša Mihajlović prvi put je otvoreno pričao o borbi protiv leukemije i kako ga je ona promijenila, odnosno kako je otvorila dio njega "za koji nije znao da postoji".
"Postao sam strpljiviji", rekao je trener čiji je temperament nadaleko čuven u svijetu fudbala za magazin Sportvik (Sportweek) koji izdaje Gazeta delo sport, u kome je, u šaljivom tonu, prozvao i Zlatana Ibrahimovića.
Srpski trener decenijama je u italijanskom fudbalu. Igrao je za Sampdoriju, Lacio i Inter, a trenirao je Kataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino i sada Bolonju.
U posljednjih šest meseci posvećen je i borbi protiv leukemije, ali i dok je bio u bolnici gledao je treninge i pričao sa igračima putem Skajpa.
"Mislim da me ljudi konačno razumiju. Jako mnogo pažnje sam dobio ovih posljednjih nekoliko mjeseci, ne samo od poznatih ličnosti, ljudi iz sporta i političara, nego i navijača svih klubova i ljudi koje ne poznajem. Potpuni stranci su bili zabrinuti za mene", rekao je Miha.
"Ako su moje riječi ili potezi ohrabrili nekog ko prolazi kroz ovako tešku situaciju, onda mi je to vrijednije od skudeta", dodao je on.
Mihajloviću je obavljena transplantacija koštane srži nakon tri ciklusa hemoterapije i sada je na putu potpunog oporavka, uz pomoć narodne, srpske kuhinje, "da nabaci koje kilo".
"Nisam mogao da tražim bolji Božić od ovoga. Proveo sam ga sa porodicom, a to je u mom stanju najviše čemu sam mogao da se nadam. Testiranja idu dobro, osjećam se jače svakog dana, tu mi je majka, tu su mi supruga i djeca. A i Bolonja je dobila posljednje dvije utakmice. Miran sam i srećan zbog svega", rekao je Mihajlović.
"Sada cijenim svaki mogući trenutak, stvari koje nisam ranije ni primjećivao, jer sam bio u velikoj žurbi da uradim ono šta je sledeće. Naučio sam da slušam, da posmatram izraze lica ljudi ispred mene. Da uživam u najjednostavnijim detaljima u životu koji mi sada djeluju neprocenjivo", rekao je Mihajlović.
On je kazao da je ranije ustajao i ujutru trčao sa slušalicama na ušima "da se oslobodi stresa", ali da sada hoda sedam do 10 kilometara da bi napunio baterije.
"Gledam oko sebe, slušam, dišem svjež vazduh, a to je poslije tri mjeseca bolničkog kreveta čudesan osjećaj. Ponovo sam otkrio dio sebe za koji nisam ni znao da je tu, ili bar koji je bio sakriven. Sada sve može da me rasplače. Povremeno kažem sebi da Siniša postaje kmeza, ali je u isto vrijeme veliko zadovoljstvo da osjećam sve tako snažno umjesto da suzdržavam emocije", priča Mihajlović.
On je rekao da sada može da bude radostan, tužan ili iznerviran, ali da je intenzitet tih emocija uvek na najvišem nivou, "bez filtera".
"Čak sam postao i strpljiviji! Kao igrač nisam mogao da izbrojim ni do jedan prije nego što reagujem, kakvih crnih 10. sada sam naučio da brojim do šest ili sedam. Vjerujem da mogu da dođem i do osam, ali mislim da je 10 ipak izvan mojih mogućnosti...", kaže Miha.
Primjer toga smo vidjeli prošlog mjeseca tokom utakmice Bolonje i Lećea, kada je Mihajlović ušao da zaustavi Garija Medela da se ne obračuna sa Panajotisom Tahtidisom.
"Želio sam razbudim sve, a kad je Gari tako reagovao, moj karakter je buknuo, ali sam se zaustavio. Da me ranije moj igrač tako uvrijedio na terenu, udavio bih ga na licu mjesta", rekao je Siniša Mihajlović.