Ili došli smo na prag amaterizma pošto su predstavnici naše lige najslabiji u Evropi, slabiji od ekipa iz zemalja koje smo nekada nazivali amaterima, a više nemamo ni najmanje pravo
Šampion Sutjeska je eliminisana u prvom pretkolu Lige šampiona od kazahstanskog šampiona Astane ukupnim rezultatom 3:0 - na Astana areni u Astani 1:0, kraj Bistrice u Nikšiću 2:0.
Viceprvak Budućnost je ispao u 1. kolu kvalifikacija za Ligu Evrope od slovačkog Trenčina - ukupno 3:1 - pod Goricom 2:0, na neutralnom terenu u Mijavi 1:1.
Osvajač Kupa i trećeplasirani tim iz prošle sezone OFK Titograd je doživio blamažu u dvomeču protiv (0:0 u Toršavnu, 2:1 pod Goricom, ukupno 2:1) ekipe B36 iz Toršavna, sa Farskih Ostrva, ispadanjem u 1. kolu kvalifikacija za Ligu Evrope.
Nezasluženi učesnik kvalifikacija za drugorazredno evropsko takmičenje, petoplasirani Rudar, nije ni zaprijetio u 1. kolu kvalifikacija za LE protiv beogradskog Partizana - 3:0 u Nikšiću, 3:0 u Beogradu.
Kada se sve sabere: četiri tima, osam utakmica, nula pobjeda, dva remija, nevjerovatnih šest poraza, samo dva postignuta gola i čak 14 primljenih.
Veliki udarac za crnogorski klupski fudbal. Najveći od osamostaljenja!
Za Sutjesku se znalo da će teško izaći na kraj sa posljednje tri godine redovnim učesnikom evro kupova, pa će novu šansu - zbog promjene sistema takmićenja - imati u kvalifikacijama za Ligu Evrope protiv jermenskog prvaka Alaškerta. Međutim, da Budućnost praktično ne zaprijeti petoplasiranom timu Slovačke od prošle godine, OFK Titograd ne izbaci predstavnika Farskih ostrva (JOŠ JEDNOM: Farskih ostrva), a Rudar makar ne namuči Partizan kao Budućnost prošle godine je - tužno.
I izgleda amaterski, koliko god se trudili da pobjegnemo od činjenice da je Prva liga Crne Gore amaterska.
Koeficijent osvojen u 1. kolu kvalifikacija (bod za pobjedu, pola za remi, pa sve sabrano i podijeljeno sa brojem klubova) je 0,25, a to je uz rezultat timova iz Estonije najslabiji učinak od svih zemalja iz Evrope. Porazno!
Slabiji čak od učinka predstavnika Sjeverne Irske (0,375), Andore, San Marina (po 0.5), Luksemburga (0,75), Gibraltara (0,85), Farskih Ostrva, Malte (po 1,125), Kosovo (2,25)...
A nekada su sve pomenute zemlje za nas bili - čisti amateri!
Dakle, toliko puta izlizana rečenica koju su često koristili predstavnici naših klubova ‘danas svi igraju fudbal’ je dobila novo značenje: Danas svi igraju fudbal, samo ne klubovi iz Crne Gore.
Prevedeno: dok svi guraju naprijed, vrše progres na terenu i van njega, samo Crna Gora ide nazad.
Zato je kolektivno buđenje našeg klupskog fudbala - neophodno! Ali potrebno je da se uključi Fudbalski savez Crne Gore i država kao nikada do sada. Jer, ukoliko se sada ne probudimo, na fudbal u Crnoj Gori može da se stavi katanac.
A ispaštaće i reprezentacija, jer u budućnosti dres “hrabrih sokolova” će nositi upravo momci koji igraju našu ligu!
I nije problem samo ispadanje, već igra naših predstavnika, jer Sutjeska, Budućnost, OFK Titograd i Rudar igraju fudbal koji se igrao prije 20 godina. Defanzivan i ružan. A upravo smo na Svjetskom prvenstvu vidjeli da David ima šanse protiv Golijata, ali samo ukoliko je taktički i tehnički obučen.
A to je definitivno jedan od problema, o čemu je prošle godine pričao naš trener Dragan Kažić nakon ispadanje njegove Budućnosti od Partizana.
“Igrači sa kojima radim nisu tehnički i taktički obučeni. Ne znaju osnove, kretnje…”, rekao je Kažić prije nekih 12 mjeseci.
Problema je mnogo, ali na površinu isplivavaju sljedeći: čelnici klubova koji ne znaju uglavnom ništa o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu i koji žele izlazak u Evropu kako bi zaradili nekih 240.000 eura, treneri koji se ne usavršavaju i koji šetaju od kluba do kluba, dovođenje pojačanja koji ne mogu da igraju nigdje na svijetu (pa čak ni u matičnoj zemlji!?), odlazak najboljih čim im se ukaže neka recimo Malta, očajna infrastrutkura, loš rad sa mladim igračima, hiperprodukcija trenera sa UEFA Pro licencom i veliki broj školi fudbala.
A upravo je ta hiperprodukcija dovela do toga da je danas svako trener, da svako ima školu fudbala, da čelnici klubova koji ‘limenku nisu šutnuli u životu’ lako smjenjuju kormilare. Samo prošle sezone su 22 trenera radila u 10 domaćih klubova.
“Razlog za smjene su nekompetentni ljudi koji vode klubove, a onda tjeranjem trenera žele da sakriju sopstvene gluposti. To je osnovni razlog. Zatim, treneri pristaju na bilo kakav odnos samo da bi radili nešto. Jednostavno, mnogo je stratega, a malo klubova”, rekao je jednom prilikom Branislav Milačić, koji je svjestan da nam je fudbal na izdisaju.
“Ko su sportski direktori u našim klubovima i ko donosi odluke u ime klubova? Uglavnom nekompetentni ljudi koji misle da je dovoljno da popričaju sa trenerom, najedu ga, napiju ga, pa potpišu...”.
Ukoliko se nekako, pa i državnim ključem kao u doba Titove Jugoslavije, ne promijeni strategija fudbala i svijesti - B36 će za nas biti svemirski brod, dok mi još guramo fiću da upali. FSCG bi trebao da smisli nešto kako bi kopetentni ljudi vodili klubove, a država bi morala da se postara da nam stadioni ne budu livade. Zašto FSCG ne bi iskopirao sistem Belgije iz 2002. godine koja je praktično naredila svim klubovima da igraju u ‘tom i tom sistemu’ i da se u mlađim kategorijama radi ‘tako i tako’. Danas je ta reprezentacija treća na planeti, a nama bi sam plasman na Mundijal predstavljao - zlatnu medalju.
Rezultat naših klubova u Evropi je taman onakav kakvi su nam uslovi. Bez pravih terena, bez pravih stadiona, bez pravog rada, bez pravih ulaganja (znamo da novac u današnjem fudbalu igra glavnu ulogu), bez strategije za pet i deset godina - nema ni rezultata.
Na kraju, malo (poraznih) brojki: tri pobjede su ostvarili naši timovi kao domaćini u istoriji kvalifikacija za Ligu šampiona, 132 utakmice odigrali su napi klubovi u evropskim takmičenjima za 12 sezona, upisali su 29 pobjeda, 30 remija i 73 poraza, pet godina šampion naše zemlje nije postigao gol u kvalifikacijama za Ligu šampiona…