Kad se nešto voli, daljina nije bitna, kaže naš kolega iz Banjaluke, Bojan Jakovljević, koji je u prestonici Austrije na kratko umirio navijačku strast prema Romi.
/tekst i fotografije: Bojan Jakovljević, Mondo.ba/
"Gazimo kilometre, prevazilazimo prepreke, sa Romom, iz dubine srca", orilo se iz grla oko 2.500 navijača rimske "vučice" u Beču, među kojima je bio i novinar MONDA, inače zagriženi navijač Rome.
"Maciniamo chilometri,
superiamo gli ostacoli,
con la Roma,
in fondo al cuor"
Duel Austrije i Rome bio je idealna prilika da se još jednom pogleda utakmica voljenog kluba.
Put dug više oko 1.200 kilometara, od Banjaluke, preko Zagreba, do prestonice Austrije, te povratak, za 30 sati, nije nam teško pao.
Jer, kad se nešto voli, daljina nije bitna.
U 3 ujutro ekipa iz Banjaluke krenula je put Zagreba, gdje nas je čekala grupa navijača iz Hrvatske. S njima smo se zaputili prema Mariboru, gdje su nam se pridružili Slovenci. Vesela ekipa u dobrom raspoloženju "pregazila" je put do Beča, uz pjesmu, pivo i razne priče, pretežno navijačke.
Inače, navijači Rome sa prostora bivše Jugoslavije jedni su od najorganizovanijih u regionu. Rijetko se desi da na utakmicama "vučice" nema bar neko od ekipe iz BiH, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Makedonije.
Ranije smo već pisali o zajedničkom odlasku u Rim. Prisjetite se i tog teksta na OVOM linku.
Po dolasku u Beč, krenuli smo ka dogovorenom odredištu - trgu Štefanplac. Prelijepa katedrala Svetog Stefana, jedna od najviših u svijetu, oduzimala je dah dok smo prilazili mjestu na kojem je već bio veliki broj pristalica rimskih "žuto-crvenih".
Tada nam se pridružila ekipa iz Srbije, koja je u Beč doputovala nešto ranije. Na Štefanplacu već su se okupili brojni navijači sa kojim se moglo sporazumjeti na italijanskom, engleskom, ali i srpskom jeziku!
Fan klub Rome iz Srbije (Romanisti Serbi), za utakmicu je pripremio poseban transparent u znak sjećanja na svog bivšeg člana Luku Krstića zvanog Rakun, koji je nedavno poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Popričali smo sa prijateljima iz Holandije, Belgije, Mađarske, Poljske, čak i Londona, a nerijetko su nas začuđeno gledali kada smo rekli da stižemo iz Banjaluke.
Nešto poslije 17 časova, mnogobrojni pripadnici bečke policije obavijestili su nas da ćemo prema stadionu "Ernst Hapel" krenuti metroom, posebno pripremljenim za navijače Rome.Poznati bečki "U-ban" bio je preplavljen šalovima i zastavama navijača Rome, dok su slučajni prolaznici s velikim zanimanjem posmatrali goste u njihovom gradu.
Nakon kratkotrajne vožnje metroom, korteo navijača krenuo je preko Alfred-Dalinger placa prema stadionu, gdje je za 19 časova bila zakazana utakmica Bečlija i Rimljana. Atmosfera tokom šetnje bila je za nezaborav.
Pjesma, poneka baklja i "peckanje" domaćih uz neizostavne "Vienna, Vienna, vaffanculo", nešto je što ostaje u sjećanju cijelog života.
Konačno smo, nakon tridesetak minuta pješačenja, stigli pred "Ernst Hapel", na čijem ulazu su se već formirale kolone navijača, koje su s nestrpljenjem očekivale ulaz na tribine. Dok smo stajali u redu, sa svih strana mogao se čuti srpski jezik.
Gastarbajtere iz Subotice i Tuzle, sa kojima smo razmijenili par riječi, zanimalo je da li smo u Beču zbog Edina Džeke. Uvijek mrsko pitanje i odgovor da ne navijamo za pojedinca, nego za klub, izmamilo je osmijehe.
"A mi se žalimo na gužvu, a iz stana smo krenuli prije 10 minuta", komentarisali su.
Ipak, da sve ne bude u prijateljskom tonu, pobrinuli su se navijači iz Italije, koji su se pred stadionom prvo sukobili sa domaćim pristalicama, a kasnije i sa policijom. Kako smo kasnije saznali, uhapšeno ih je tridesetak. Ali, sve se brzo završilo.
Atmosfera na stadionu bila je za čistu desetku. "Kavez" je bio premali da primi sve navijače Rome, a osim 2.000 pristalica koji su bili u odvojenom sektoru, više od 500 nas je bilo u sektoru ispod.
S druge strane, i navijači domaćih okupili su se u zavidnom broju. Odlična koreografija na početku utakmice, navijanje tokom svih 90 minuta, uprkos negativnom rezultatu, dali su dodatnu draž ovom susretu, koji je ispratilo nešto manje od 33.000 gledalaca.
UIako je Austrija povela, lagana četiri gola našeg tima dodatno su popravili atmosferu, a briljirao je Edin Džeko sa dva pogotka.
Uslijedio je posljednji sudijski zvižduk, te povratak sa stadiona do autobusa, a onda i put kući.
Po dolasku na mjesto gdje nas je čekao autobus, saznali smo da je jedan naš član prespavao utakmicu! Prešao je put od Vinkovaca, preko Zagreba, do Beča, odspavao i vratio se kući. Da li je razlog bio alkohol, umor ili nešto treće, nije nam poznato.
Ono što je sigurno je da će i on imati svoju verziju gostovanja u Beču.
Istina, nešto drugačiju od naše…