Predrag Mijatović o mogućnosti da dođe u Partizan, postane sportski direktor Real Madrida, zlatnim "orlićima", problemima mladih fudbalera, Tumbakoviću...
Legenda jugoslovenskog fudbala, Partizana i Reala, Predrag Mijatović, u četvrtak se obreo u Banjaluci na „Danima fudbala“ u organizaciji Fudbalskog saveza RS i „Sportskog Žurnala“.
Član mlade jugoslovenske reprezentacije koja je 1987. godine osvojila titulu svjetskog prvaka, na svečanosti je uručio priznanje svojim „nasljednicima“, generaciji Srbije koja se prošlog ljeta okitila titulom svjetskog prvaka na Novom Zelandu, odnosno predstavnicima FSS, Savi Miloševiću i Mitru Mrkeli, a potom se u razgovoru s novinarima osvrnuo na svoju karijeru, svoje bivše klubove, bivše trenere...
"Velika mi je čast i zadovoljstvo da budem odabran da uručim tako prestižnu i veliku nagradu kao što je ova nagrada „Miljan Miljanić“ fudbalskoj reprezentaciji Srbije do 20 godine za titulu prvaka svijeta. Ovo je ogroman uspjeh i mislim da ni javnost, ni mediji, pa možda ni fudbaleri nisu svjesni kolika je to stvar i koliko veliki je taj uspjeh. Nažalost, većina igrača koji su napravili taj podvig imaju taj mali hendikep da se ne takmiče u nekim najprestižnijim ligama. Nažalost, nijedna od liga sa ovih prostora nije toliko kvalitetna da se igrači formiraju na pravi način, da steknu jedno iskustvo koje je neophodno kada se otisnu u inostranstvo i da im pomogne da naprave sjajne karijere. 'Čileanska reprezentacija' je imala sreću da smo se poslije toga takmičili u jednom ozbiljnom takmičenju kao što je jugoslovenska liga. Imali smo puno utakmica i stekli iskustvo da jednog dana kad odemo u druge lige bez problema se adaptiramo na sve to i napravimo razliku. Ja sam od 1987. do 1993. godine igrao tu jugoslovensku ligu, tri godine u Budućnosti i tri godine u Partizanu, i to je tih 5-6 godina da steknete neophodno iskustvo da poslije nemate problema gdje god igrate. Oni nemaju tu sreću, hendikepirani su s te strane, ali imaju nevjerovatan talenat i ukoliko budu mnogo radili vjerovatno će veliki broj njih napraviti sjajne karijere“, počeo je priču Mijatović.
On kaže da današnji mladi fudbaleri imaju prednost u odnosu na starije generacije jer se za razliku od njih mogu upoznati sa stranim ligama preko TV prenosa. Međutim, nemaju kvalitet lige, kao što je bila ona jugoslovenska.
"Nacionalna takmičenja su važna ne zbog titula, već je važno da su jaka i dobro organizovana zato što je to velika stvar za mlade igrače da steknu iskustvo i da se formiraju kao fudbaleri, da bi jednog dana mogli da odu u surovi profesionalizam gdje nema vremena da se čeka s tim stvarima. Ovo što je uradila omladinska reprezentacija Srbije je stvarno veliki uspjeh. Ajde da im pomognemo svi da jedan broj njih napravi sjajne karijere što bi podrazumijevalo da srpski fudbal dođe na jedan nivo gdje bi trebalo da bude, da u krajnjoj liniji čitava regija bude ponosna na igrače koji će jednog dana možda biti vodeći igrači u klubovima širom Evrope“.
Pitanje je, međutim, koliko se danas pomaže tim mladim talentima, a koliko su oni pod pritiskom, što zbog igranja, što zbog transfera u inostranstvo, reprezentacije... Proteklih nedjelja upravo su dvojica članova zlatnih "orlića" sa Novog Zelanda, Marko Grujić i Andrija Živković, u žiži su javnosti zbog transfera iz Zvezde, odnosno Partizana...
"Teško je iz ove situacije govoriti o konkretno tim primjerima jer nisam ni u Partizanu niti u Zvezdi, momke poznajem fudbalski, ne poznajem ih lično, ne znam ko su im savjetnici koji ih vode niti prilike u Partizanu i Zvezdi pa da predložim neko rješenje. U svakom slučaju za sve mlade igrače je najidealnije da ostanu u svojim matičnim klubovima i da se formiraju na pravi način, međutim, vraćamo se opet na kvalitet naših takmičenja. On nije dovoljno dobar i ne daje garancije da će se oni formirati na pravi način. Svima se nekako žuri, klubovima se žuri zbog teške finansijske situacije da naprave neki transfer, žuri se igračima jer ugovori i plate su neuporedivo manji nego one koje dobiju kada odu tako da je pritisak sa raznih strana i najmanje se razmišlja o tome da li su igrači spremni da kada odu iz Zvezde, Partizana ili nekog drugog kluba, da se takmiče rame uz rame sa igračima koji su stariji od njih i koji su već godinama u tim klubovima. To je sad pitanje adaptacije, ličnosti i karaktera pojedinih igrača. Bilo bi najidealnije da ostaju u matičnim klubovima, da imaju nove ugovore i da steknu dovoljno iskustva da se takmiče kad za to dođe vrijeme“, smatra Mijatović.
Proteklih nedjelja pominjala se mogućnost da bi ponovo mogao u fotelju sportskog direktora Real Madrida, međutim on ističe da to nije realno.
"Ta mogućnost se pojavila u štampi prije izvjesnog vremena. Ja sam bio već u Realu, poslije odlaska predsjednika (Kalderon, op.a.) koji mi je ukazao povjerenje, ja sam otišao iz kluba. Mislim da je apsolutno isključeno da se ponovo vratim jer sadašnji predsjednik (Perez, op.a.) ima drugu strukturu u klubu, druge ideje, što je potpuno normalno, jer svaki predsjednik ima svoje ideje. Inače, ja kao bivši igrač Real Madrida i kao neko ko je bio i funkcioner apsolutno sam spreman da pomognem svom klubu“.
Prije toga pominjala se mogućnost njegovog povratka u Partizan, prvo se govorilo o funkciji predsjednika, potom i sportskog direktora. Koliko je realno da ga ponovo vidimo u Humskoj?
„Što se Partizana tiče tu postoje ne samo profesionalne obaveze nego i emocija. Dugo vremena sam bio u klubu, ja sam Partizanovac, tom klubu dugujem puno. Taj klub je uradio za mene sve što je mogao u tom trenutku, da odem u inostranstvo i da napravim karijeru. Ja bih želio i volio da pomognem Partizanu, međutim, takva jedna funkcija iziskuje 24 sata dnevno vašeg života. Ja ne živim u Srbiji, živim u Madridu i takav jedan korak podrazumijevao bi moju selidbu u Beograd, a kao što znate imam familiju koju ne mogu da ostavim i posvetim se Partizanu ili bilo kojem klubu. To je dosta teška priča, mada u našoj zemlji postoje ljudi koji su spremni da preuzmu takvu finkciju i pomognu Partizanu da izađu iz problema koje ima“, rekao je Mijatović.
Njegovi planovi u skorijoj budućnosti vezani su za Italiju, odnosno Palermo. Iako još ništa nije zvanično Mijatović bi uskoro mogao da postane potpredsjednik Palerma, koji vodi temperamentni predsjednik Mauricio Zamparini, inače dobar prijatelj Mijatovićevog kuma i fudbalskog agenta, Vladice Lemića.
"Zamparini je čovjek koji obožava fudbal i koji je dugo u fudbalu i moram reći da razumije fudbal na pravi način. Ako se ne varam, mislim da je i igrao fudbal. On je jedan veliki entuzijasta i čovjek koji želi da njegov klub bude konstantno u Seriji A i koji može da napravi projekt da jednog dana klub ima i zapaženiju ulogu u italijanskom fudbalu. Nas veže prijateljstvo preko jednog zajedničkog prijatelja i razgovarali smo o toj mogućnosti da ja budem neko ko će mu pomoći u pravljenju tog sportskog projekta. Još uvijek nisam zvanično u Palermu, pričamo, dogovaramo se, ja mu pomažem da se približimo pravljenju tog sportskog projekta u bližoj budućnosti. Još uvijek nisam zvannično u klubu, može se desiti da budem sljedeće sezone, zasad je stvar ptijateljstva, jednog dobrog filinga i mislim da se može pretvoriti u nešto više“, rekao je Mijatović.
On se osvrnuo i na imenovanje Ljubiše Tumbakovića, njegovog nekadašnjeg trenera u Partizanu, za selektora Crne Gore, ocijenivši to kao sjajan potez crnogorskog saveza na čelu sa Dejanom Savićevićem.
"Mislim da je Tumbaković odlično rješenje kao selektor Crne Gore, to je sjajna ideja i ne samo ideja, nego i konkretna stvar. Dejan Savićević je po meni napravio pravi potez. Tumbica je sjajan čovjek i sjajan trener, imao sam priliku da radim s njim kao igrač, a kasnije nas vezuje sjajno prijateljstvo. Puno puta smo pričali o fudbalu i mislim da je on sjajno rješenje za jednu reprezentaciju kao što je reprezentacija Crne Gore. Naravno da je narod u Crnoj Gori, pa i u Srbiji i narod generalno je euforičan i dovoljno je samo jedno ime, jedan igrač, jedan trener pa da krene priča kako su oni sigurni učesnici Svjetskog prvenstva itd. međutim, znamo da je to nedovoljno. Za plasman na veliko takmičenje treba gomila stvari koje su vrlo bitne. Tumbici treba pomoći, treba mu dobra organizacija, treba mu mir u repreznetaciji, bez pretjerane euforije, treba ga pustiti da donosi odluke o tome ko će biti ko ne, na koji način će igrati i da se razmišlja o projektu ne 'odmah i sada' već o poludugačkom projektu da se za izvjesno vrijeme stvore uslovi da se reprezentacija Crne Gore bori za učešće na nekom velikom takmičenju. Potrebni su mir, strpljenje, a Tumba zna šta hoće i mislim da je to jedan od recepata da ljubitelji fudbala u Crnoj Gori mogu da se nadaju velikom takmičenju“.
Kada je riječ o reprezentaciji Srbije Mijatović kaže da je optimista.
"Reprezentacija Srbije ima dobru infrastrukturu, centar u Pazovi, imamo očiti primjer da to dobro funkcioniše na omladinskom nivou, međutim, što se A selekcije tiče nije bilo dobro i neke stvari treba promijeniti. Bitno je da ima talenta, sad samo treba to podići na viši nivo, napraviti dobru organizaciju i izbor selektora i stručnog štaba. Lično sam optimista u slučaju Srbije i mislim da će se neke stvari poboljšati i da ćemo vrlo brzo imati reprezentaciju koja će se takmičiti na pravi način. Ljudi ne shvataju da nije nimalo lako otići na veliko tkamičenja, i drugi rade u tom pravcu, nema autsajdera, svi znaju da igraju fudbal. I u ovim kvalifikacijama je bilo puno iznenađenja. Treba napraviti pravi izbor struke i ambijent i tim koji će disati kao jedan i imati samo jedan cilj, a to je da se nađe na velikom takmičenju“, ocijenio je Mijatović.
Na kraju razgovora sa novinarima u Banjaluci Mijatović je odgovorio na pitanje da li žali za nečim u svojoj bogatoj karijeri.
"Možda će biti malo čudno, ali ne. Ne bih ništa promijenio što se moje karijere tiče jer mislim da je moj put bio dosta logičan i normalan i na kraju pravi, uz dosta sreće i uz dosta dobrih savjeta ljudi koji su bili oko mene. Međutim u karijeri svakog fudbalera postoje trenuci za kojima žalite, momenti koje bi željeli da promijenite ali je nemoguće, poput promašenog penala ili 98. godina, kada sam bio drugi igrač Evrope, pobjegla mi je Zlatna lopta za malo. To su momenti za kojima možemo da žalimo, ali generalno govoreći ne bih ništa promijenio. Bilo je tu momenata koji su bili divni, poput reprezentacije Srbije, sjajna generacija je to bila, osvajanje titula sa Real Madridom, titula prvaka Evrope, bilo je i sjajnih i manje sjajnih momenata ali generalno ne žalim ni za čim i ne bih ništa promijenio kada bih sad krenuo u fudbalske vode i pravljenje karijere. Nisam siguran, mislim da čak ne nih napravio onako dobru karijeru, sad je fudbal mnogo komplikovaniji, mnogo brži“, zaključio je Mijatović.