Penzionisani fudbalski globtroter Luc Fanenstil prošao je kroz svašta - umalo je umro na treningu, prislanjali su mu pištolj na glavu, zatvarali ga u singapurski zatvor... Pročitajte njegovu priču.
"Debela" knjiga mogla bi da se napiše o životu njemačkog golmana Luca Fanenstila (41). I još skuplja građu za nju.
Kroz šta je sve prošao? Bio je u zatvoru, ukrao je pingvina da bi ga stavio u svoju kadu, živio je u iglu nedjelju dana, umalo bio ubijen u Južnoj Africi... Da, doživio je i kliničku smrt na terenu.
Upoznajte jednog od najživopisnijih likova u istoriji fudbala.
Kao omladinskog reprezentativca Njemačke tražio ga je Bajern, ali je mladi Luc odbio minhenskog giganta i 1993. ostvario svoj san selidbom u inostranstvo. I to ne u Evropu, već u Maleziju.
Zatim je igrao u Engleskoj, gdje je branio mrežu Vimbldona i Notingem Foresta. Potom je otišao u Južnu Afriku, pa u Finsku, a onda opet u Njemačku, a zatim i u Singapur, Novi Zeland, da bi se 2001. opet vratio na Ostvro i obukao dres Bredforda.
U tom klubu je doživio težak sudar sa saigračem Klejtonom Donaldsonom i u nekoliko minuta čak tri puta prestao da diše. Udaren je koljenom u grudi, u punom trku. Ljekar je vikao: "Je**no je mrtav!", "Je**no je mrtav!"
"Nije baš kao u kaleidoskopu. Nije bilo boje. Sve je bilo crno i bijelo. Bilo je jako tiho. U pozadini sam mogao da nazirem neke siluete, ali nisam mogao da shvatim ko su bili ti ljudi. Nije mi bilo hladno, osjetio sam toplinu. Osjetio sam da lebdim i nije me bilo strah", prepričao je Fanenstil taj momenat za Si-En-En.
"Djevojka mi je bila trudna. Bukvalno su joj rekli: 'Uđi da ga vidiš poslednji put'", jasno pamti.
Kada se probudio u bolnici, vikao je na medicinske sestre, uvjeravavši ih da je ostao paralizovan. Međutim, već sljedeće nedjelje opet je bio na terenu.
"Kada sada pogledam na sve to, mogu da kažem da sam se ponašao neodgovorno. Taj incident je bio prelomni momenat u mojoj karijeri", prisetio se.
I prije toga gledao je smrti u oči. U Južnoj Africi prislonjen mu je pištolj na glavu, na ulici.
"Uvijek ponavljam - ne tražim probleme. Problemi mene traže. Poslednjih godina je bolje, jer ne ulazim u velike probleme. Zapravo, u tom trenutku je za mene bilo i normalno da mi prislone pištolj na glavu ili da me ubiju na terenu. Takve stvari se meni događaju"
Već 2003. opet je igrao na Novom Zelandu, gdje je promijenio dva kluba pre nego što se (iste godine) preselio u Norvešku. Onda je, 2004, otišao u Kanadu, pa opet na Novom Zelandu, gdje se zadržao do 2006.
U sezoni 2006/07 nastupio je i za albanski klub Vlaznija iz Skadra, a onda 2007. za jermenski Bentonit. Nije se ni tu umorio. Igrao je do 2011, a prije nego što je "okačio kopačke o klin" nastupao je ponovo u Norveškoj, ponovo u Kanadi, kao i u Brazilu i Namibiji.
.@1_LPfannenstiel -- "Lazarus" footballer who came back from the dead: http://t.co/Q7TbFdTjPk by @Masters_JamesDpic.twitter.com/e6EGX3oueJ
— John Sinnott (@JohnSinnott) January 8, 2015Posle penzionisanja, radio je kao skaut Hofenhajma, objavio knjigu i opisao dane provedene u singapurskom zatvoru, posle optužbi da je namještao utakmice. Iza rešetaka proveo je 101 dan. Neposredno prije toga, bio je model Armanija.
"U zatvoru nije bilo kreveta, nije bilo toaleta, ni toalet papira, ni četkice za zube. Spavao sam na podu. Neki sa kojima sam provodio vrijeme bili su osuđeni i na doživotne kazne. Neki su se i objesili. Za doručak, nemaš kome da kažeš: 'Dobro jutro'. Umesto toga, dobiješ udarac u lice. Morao sam da preživim u tom cirkusu. Bio sam u zatvoru 101 dan, a osjećaj je kao da sam tamo proveo 25 godina".
U Singapuru je imao majmuna za ljubimca i sa njim prošao haos u apartmanu. Na Novom Zelandu su ga interesovali pingvini. Toliko su ga interesovali da je jednog ukrao i odveo kući. Noću je obukao ronilačko odijelo i privremeno ga "pozajmio".
"Vidio sam pingvine i bio toliko zainteresovan da sam jednog morao da 'usvojim' kao ljubimca. Rekli su mi da ne smijem to da uradim, pa sam ga posle nekoliko dana vratio. Kod kuće sam ga stavio u hladnu kadu, ali nije bio srećan. Pored toga, zaista je smrdio na ribu", sjeća se Nemac zlostavljanja životinje.
"Predsjednik kluba došao je na ručak i vidio je da imam pingvina. Rekao mi je da je to opasno i da bi mogli da me deportuju iz zemlje. Potom sam ga vratio"
Sada je posvećen borbi za širenje svijesti o klimatskim promenama. Zato je živio u iglu nedjelju dana, što je bilo prenošeno online. Planira i da organizuje fudbalsku utakmicu na Antarktiku. U pomoć svojoj organizaciji prizvao je i fudbalske legende kao što su Lotar Mateus, Ziko i Jari Litmanen.
Već je organizovao nekoliko akcija. Na primer, u Namibiji je informisao stanovništvo o značaju obrazovanja i borbi sa virusom HIV. Utakmicom na Južnom polu hoće da još jednom skrene pažnju svjetske javnosti. Planira da organizuje meč na jednom od ostrva u Južnom Šetlandu i da dokaže da je i tamo moguće igrati najpopularniji sport.
Njemac ne želi da ga zbog tog poduhvata gledaju kao ludaka.
"Neću da slušam 'onaj idiot odlazi tamo i uništiće prirodno stanište. Povešćemo sa sobom naučnike, koji će nas savjetovati i igraćemo tamo gde nam kažu", objasnio je Fanenstil.
Kada se osvrne na sve što je prošao, ističe da mu je boravak u zatvoru koristio da se bori za sve u životu.
"Kada sam opet bio na slobodi, na sebi sam imao samo papuče, šorts, majicu i 'kofer' pun dugova. Čekala me je i čeka me velika borba. Ali, ne mogu da se žalim. Bar nisam mrtav", sa osmijehom poručuje nekadašnji golman.