Andrija Milošević i njegova djevojka, glumica Aleksandra Tomić sredinom sljedeće godine postaće roditelji, a budući otac sa nestrpljenjem iščekuje momenat kada će dijete uzeti u naručje.
On je sa ushićenjem potvrdio radosnu vijest koju su mediji objavili prije nekoliko nedjelja.
- Dobro ste čuli i to je tačno. Sreću ne krijem. Doći će vrijeme kada ćemo pričati o tome. Mi ništa ne krijemo ali mora da prođe ovaj prvi momenat, pa ćemo onda više pričati. I hvala svima koji su čestitali. Konačno jedna lijepa vijest u moru svega lošeg što se dešava - rekao je sa osmjehom na licu Andrija Milošević.
Uskoro nas očekuje premijera fila “Nije loše biti čovjek” Dušana Kovačevića gdje jednu od uloga imate i vi. Da li se ova uloga razlikuje od onih koje ste do sada igrali?
- To je nešto potpuno drugačije. Duško Kovačević je čovjek koji me je pozvao i ja sam ga tada pitao: “Što si mene pozvao”? U pitanju je uloga jednog atipičnog kriminalca. Tada mi je Dušan rekao: “Pa baš zato sam tebe zvao i zato što vjerujem u tebe”. Zvao me je i Bajaga i nahvalio me i rekao da sam dao nešto novo od sebe, što je meni i bio cilj.
Reditelji vas obično zovu za komične uloge. Da li vam to smeta?
- Ja to tako želim i pogodilo se. Ne možemo svi da igramo sve. Ne možemo svi da igramo kriminalce i namrgođene tipove. Mora da postoji neko ko će da održava taj duh. Ono što je najvažnije kod komedije je da privlači decu, jer oni rastu i postaju publika i konzument sve te umjetnosti koju mi stvaramo. Sve to ima neku sponu i u nekom narednom periodu mogu da vam kažem da ću u jednoj veliko seriji imati neko sasvim drugo izdanje, ali to je zato što sam ja izuzetno pametan.
Kako uspijevate da uskladite privatne i poslovne obaveze?
- Uspijevam godinama. Privatno i poslovno se ukršta. Meni je pozorište kao kuća i te stvari vas čine boljim. Ako u nekom narednom periodu budem mogao da stanem rame uz rame sa Mirom Trailović ili Jovanom Ćirilovim, ne kao ozbiljan intelektualac nego po motivaciji i želji, oda ću ja napraviti nešto u životu.
Veliki broj vaših kolega vas je napustio u posljednje vrijeme.
- Mi glumci moramo da nastavimo da ispunjavamo našu misiju i radimo. Lako je biti glumac uspješan u svijetu kada imaš velike mogućnosti i menadžere u velikom sistemu. Ali u malim društvima mi glumci imamo drugu misiju. Naše misije su višeslojne. One imaju više paralelnih stvarnosti. Moramo da se borimo sa zlim stvarima poput ekspanzije mržnje prema ljudima. U smislu da se vrlo malo ljudi bavi djecom, da čuvamo jezik, kulturu i duh. Pozorište je institucija koja čuva jezik.
Sve češće nas posjećuju holivudski glumci. Kako vi gledate na te stvari?
- Drago mi je da ljudi dolaze i da se ovdje nešto stvara i producira. A što se tiče kulture, mislim da bi bilo jače da ti holivudski glumci dolaze da na primjer učestvuju u stvaranju nekih naših istorijskih tema i promociji naše kulture. Možda će do toga i doći u budućnosti.
Da li ste razmišljali o odlasku i radu u inostranstvu?
- Nisam razmišljao. Ja imam veliko tržište ovdje i mnogo publike. Cio region je moja publika. Ako se otvori nešto, u redu, ali ja sam mišljenja da odem i da se predstavim svijetu s nekim filmom. Radiću uskoro jedan film po istinitom događaju... E, to je nešto kako ću se svjetu predstaviti. Ali, meni je ovo sada sasvim dovoljno.
Nedavno je bila premijera predstave “Petrijn vijenac” u pozorištu gdje ste vi osnivač.
- Predstava je fantastična. Jana Maričić je napravila odličan koncept. To je jedan kompletan pozorišni čin. Mira Karanović je sjajna... Igra jedna žena, a vidjećete šest žena. Odlično urađena životna priča. Ona je jedna od naših najboljih glumica u svojoj, ja mislim, najboljoj životnoj ulozi.
Djetetu treba otac baš kao što sam ja
Milošević je ranije rekao da je njega kao ličnost izgradilo radosno i slobodno djetinjstvo.
- Uglavnom sam kao mali živio na planini kod babe. Gradska djeca negdje nemaju tu vrstu slobode - da budete kod babe i dede po tri, četiri mjeseca, pa steknete neke nove drugare, pa poljane po kojima trčite gore i dolje. To je vrlo bitno za građenje karaktera, ali i kasnije u životu da ste spremni za borbu koju život sam po sebi ima - istakao je tada Andrija.
Na pitanje - kada postane otac, da li misli da će morati da promijeni svoju prirodu, Andrija je ranije za “Stori” rekao:
- Ne daj bože da se mijenjam. Djetetu ne trebam kao neko drugi, nego baš ovakav kakav jesam.
Moramo da pravimo kompromise
Andrija je ranije pričao da je morao da pravi mnoge kompromise u vezi.
- Kao i svi ljudi, moramo da pravimo kompromise. Vodimo život koji je jako brz i nemamo vremena da se mnogo svađamo i raspravljamo. Već se kao svi parovi uklapamo u date situacije koje nam život nameće. Dešava se da se ne vidimo po dva dana, ali zato ostalih pet gledamo da provedemo po nekoliko sati zajedno. Mi ne otežavamo stvari jedno drugom, živimo život onako kako želimo. Nama nedostaje zajedničkog vremena, ali se sve na kraju uklopi. Imamo vremena da odvojimo za prijatelje i za nas dvoje - govorio je Andrija Milošević.
