Mnogi ne znaju da je Nikola Pejaković imao život poput uloga koje je igrao.
Popularni glumac Nikola Pejaković još jednom je oduševio domaću javnost, ovog puta ulogom u popularnoj seriji "Tvrđava" u kojoj je igrao Momčila – čovjeka slomljenog ratom, gubicima i unutrašnjim demonima.
Međutim, opšti je utisak da je ovu rolu Nikola donio vjerodostojno, kao da je nije glumio, već zaista doživljavao. Istini za volju, ovako nešto nije daleko od istine, ako se prisjetimo njegove životne priče. Iza glumačke harizme, humora i britkog uma krije se put ispunjen zavisnošću, bolom, ali i dubokim preobražajem.
Zviezda "Tvrđave" uzimao 5 g heroina dnevno, a ocu smetalo što ide u crkvu: Budio se u izlučevinama
Nikola Pejaković rođen je sa tjelesnim hendikepom – na desnoj ruci imao je četiri prsta, a sama ruka bila je kraća i slabije razvijena. Ipak, kako sam ističe, to nikada nije doživljavao kao hendikep u klasičnom smislu.
– Rođen sam sa četiri prsta i imao sam specijalan tretman u porodici. Jedinac sam, bio sam prilično razmažen. Nisam to doživljavao kao problem, naprotiv – kao neku vrstu prednosti. Bio sam drugačiji i to mi je davalo poseban značaj – ispričao je Pejaković u jednom od svojih javnih nastupa.
Zahvaljujući podršci roditelja, Kolja je odrastao bez osjećaja inferiornosti i čak je svoj fizički nedostatak doživljavao kao posebnu snagu koja ga je oblikovala. Preseljenje iz Banjaluke u Beograd donijelo mu je nove šanse, ali i padove — u velikom gradu se brzo izgubio. Alkohol, koji je u njegovoj porodici bio normalizovan, iz navike je prerastao u ozbiljan problem.
Nedugo zatim, u njegov život ulazi heroin koji mu je dao lažni osjećaj snage, samopouzdanja i "prednosti".
Zviezda "Tvrđave" uzimao 5 g heroina dnevno, a ocu smetalo što ide u crkvu: Budio se u izlučevinama
Dani su se svodili na jedno – kako doći do droge, gdje naći novac i kako preživjeti još 24 sata. Pejaković je koristio narkotike duže od dvije decenije, a posebno je bila alarmantna količina koju je unosio u sebe.
– Kada sam došao na pet grama heroina dnevno, to je već bilo ozbiljno – rekao je otvoreno.
Paradoks njegove priče ogleda se u reakciji porodice. Kako svjedoči, otac se više zabrinuo kada je Nikola počeo da odlazi u crkvu nego dok je bio duboko u narkomaniji.
Rekao je majci: "Šta se ovo dešava, bio je baš lijep narkoman i normalan mladić" – ispričao je Kolja, s dozom gorkog humora.
Prvo liječenje Nikola Pejaković započeo je uz pomoć kolega sa snimanja filma "Lepa sela lepo gore", koji su shvatili da mu je pomoć neophodna i odveli ga u bolnicu.
Kako je kasnije priznao, odluka nije bila nametnuta, već rezultat jasne svijesti da mora da se liječi, a kolege su to učinile više puta. Ipak, prvi pokušaj nije bio uspješan – već posle tri mjeseca vratio se heroinu.
Pravi preokret dogodio se zahvaljujući majci i jednoj ženi koja se bavila alternativnim metodama liječenja. Njene riječi bile su jednostavne, ali sudbonosne:
– Samo Bog može pomoći.
Majka je potom kupila tri pravoslavne knjige. Kolja ih je u početku odbacivao, bijesnio, opirao se svemu što je dolazilo iz tog pravca. Međutim, vremenom je počeo da čita. Bez velikih planova, bez obećanja – polako, korak po korak.
Čitanje duhovne literature, uz podršku porodice, postalo je temelj nove stabilnosti. Vjera nije trenutno izbrisala drogu iz njegovog života. Put je bio dug i težak, a kombinacija duhovnog traganja, porodične podrške i unutrašnje odluke postepeno je dovela do trajnog oporavka.
