Njihova ljubav gasila se bolno i dugo, a evo zašto su se razveli..
Prva supruga Josipa Broza bila je žena izuzetne ljepote, Ruskinja Pelagija Denisova Belousova - Polka s kojom je stupio u brak u Sibiru. Polka je rođena u seljačkoj porodici, 1904. godine, u selu Mihajlovka kod Omska. U vrijeme zaljubljivanja imala je svega 13 godina, dok je Josip imao 24 godine. To je ujedno bila i najmanja razlika u godinama između Tita i njegovih žena.
Tito je bio u Rusiji u zarobljeništvu carske ruske vojske tokom Prvog svjetskog rata. Kao vojnik austrougarske vojske je 1915. teško ranjen na istočnom frontu. Oporavak je trajao godinu dana a u tom periodu je u Omsku upoznao mladu Pelagiju. Godine 1916. Polka postaje Brozova zakonita supruga, venčali su se u lokalnoj pravoslavnoj crkvi.
Josip Broz se u novembru 1920. vratio u novonastalu Kraljevinu SHS. S njim je stigla i njegova mlađa žena Pelagija u poodmakloj trudnoći. Porodila se u kući Titovog oca Franje. Od petero djece koju je Polka rodila, u životu je ostao samo Titov sin Žarko. Zna se ipak da im je u novembru 1922. rođen sin Hinko koji umire nakon osam dana od dizenterije, u junu 1923. od difterije umire 18-mjesečna ćerka Zlatica, Josipova neprežaljena miljenica. Živjeli su u velikoj neimaštini.
Početkom 1924. Broz je izabran u novoformirani Okružni komitet KPJ za križevačko-bjelovarsku županiju kada mu se javlja ambicija da bude organizator i predvodnik. To je vrijeme kada počinje da se mijenja od mirnog porodičnog čovjeka u stranačkog aktivistu kojem je porodica na drugom mjestu.
Godine 1926. Pelagija je pristupila Komunističkoj Partiji Jugoslavije. Godinu dana kasnije bila je u istoj partijskoj jedinici sa suprugovim prijateljem i poznatim hrvatskim piscem Miroslavom Krležom. Učestvovala je u demonstracijama i više puta bila hapšena.
Broz postaje revolucionar i sve ga više zaokuplja politički rad zbog čega je i 1928. uhapšen u "Bombaškom procesu". Osuđen je na šest godina strogog zatvora. Kad je shvatila da će joj suprug završiti u zatvoru Pelagija je odlučila da se sa sinom Žarkom vrati u Sovjetski Savez u čemu joj je mnogo pomogao Miroslav Krleža. Nakon što se vratila u svoju zemlju odlučila je da zatraži službeni razvod, a to je Brozu dala do znanja poslavši mu pismo u zatvor.
Nakon izlaska iz zatvora 1934. i Tito će se ubrzo naći u Moskvi. U januaru 1935. Centralni komitet KPJ odlučio je da ga uputi na rad u Komiternu, odnosno u Balkanski zemaljski sekretarijat, kao referenta za rad po pitanjima KPJ.
Tito je očekivao da će to biti prilika da obnovi odnose sa suprugom. Tri mjeseca je čekao na poruku koju nije dobio. Najveće razočaranje za njega bilo je saznanje da Pelagija nije bila brižna majka. Čim je stigao čuo je vijesti koje baš i nije očekivao. Naime, Polka mu je objasnila da im je sin zbog huliganskog ponašanja završio u popravnom domu jer je formirao uličnu bandu maloljetnika zvanu "Zlatni zub". Broz je povukao ruske veze te je Žarka uspio izvući iz popravnog doma. Službeno se razveo od Pelagije u aprilu 1936.
Žarko je imao burnu mladost i živio je na ivici zakona. Tito ga je smjestio u internat iz kojeg je uporno bježao da bi se 1941. sa samo 17 godina javio u sovjetsku vojsku. Do kraja Drugog svjetskog rata živio je Sovjetskom savezu boreći se kao vojnik Crvene armije. U ratu protiv Njemaca izgubio je ruku. Tito ga je vratio krajem 1945. i sin mu se, vrlo nestašno živeći u Beogradu, ženio tri puta.
Pelagija Bjelousova se nakon razvoda s Josipom Brozom preudala za fotografa Kominterne Rusa Petra Izmailoviča Raguljeva, i s njim dobila dvoje djece. Studirala je na Komunističkom univerzitetu nacionalnih manjina. Godine 1938. Pelagija je iznenada uhapšena tokom Velike čistke i optužena da "sabotira uvođenje socijalizma u SSSR".
Početkom rata Pelagija je puštena iz logora, međutim ponovo je uhapšena i 1948, posle Titovog sukoba sa Staljinom, na montiranom procesu osuđena je na 10 godina zatvora. Tito je vjerovao da je Polka umrla, tačnije da je ubijena.
Tito nikada nije govorio o svojoj prvoj supruzi. I prije Drugog svjetskog rata u najužem krugu oko Tita znalo se da nije pristojno da ga o Pelagiji bilo šta pitaju, jer se ta ljubav gasila dugo i bolno.
Kada se vratila iz progonstva, posle Staljinove smrti, 1957, nakon što ju je pomilovao Nikita Hruščov, nije smjela da živi u Moskvi, već su je protjerali u obližnji gradić. Tek 1966. godine saznaje da je sin Žarko, koji se u međuvremenu vratio u Jugoslaviju, živ.
Prije nego što je umrla posjetio ju je Žarko, koji se tada prvi put susreo sa sestrom Ninom. Pelagija je umrla u Moskvi 12. aprila 1967. godine, a urna joj je položena na Novdevičjem groblju
