Teška životna priča Olge Jovičić, ćerke pokojnog kompozitora Mikija Jovičića, vratila sjećanja na tužnu priču o jednom nesrećnom čovjeku, a velikom pjesniku. Miki Jovičić (1953 - 1996) bio je autor blizu dve hiljade pjesama, od kojih je makar dvesta vječitih hitova.
- Miki Jovičić je ugledao ovaj svijet 21. decembra 1953. godine u Batuši kod Požarevca, kao prvo dijete majke Olge i oca Ljubiše. Mikijevi roditelji se brzo razvode, a on ostaje da živi u Batuši sa bakom Vukosavom. Počeo je da piše kao đak osnovne škole, a posle završene Poljoprivredne škole u Požarevcu zaposlio se na Jugoslovenskoj željeznici, gdje je pet godina bio uzoran službenik - pričao je pjesnik Bora Vasić, Mikijev prijatelj.
Bio je zaljubive prirode, volio je mnoge žene i doživio mnoga razočaranja. Oženio se sa dvadesetak godina, prva žena Ružica rodila mu je sina Zorana. Iz drugog braka sa pjevačicom Zoricom ima ćerku Olgicu, a iz trećeg braka sa Vanjom ima sina Stefana, koji se rodio nakon njegove smrti.
Svej Mikijeve ljubavi bile su turbulentne, sva tri braka filmska priča za sebe, a sve vatre svoga srca izlio je u pjesmama koje će se vječno pjevati. Posle ljubavnih brodoloma i prvih para od prodaje ploča, Miki je rešio da napusti stalno zaposlenje i da mu pisanje pjesama bude jedino zanimanje. Od 1972. počeo je da snima ploče sa svojim pjesmama. Samo za pokojnog Šabana Šaulića napisao je tridesetak hitova.
Posle razvoda i propalih ljubavi, Miki je u jednoj kafani upoznao pjevačicu Zoricu Dimov. Znajući da je malo pjevača koji nisu snimali Mikijeve pesme, i Zorica je poželjela da postane zvijezda. Znao je i Miki da Zorica nema glasovnih mogućnosti za veliku zvijezdu, ali je ipak uz pomoć svojih prijatelja snimio šest albuma za svoju suprugu.
Uzalud najbolji tekstovi, uzalud pjesme i svirke Ljube Kešelja, Dragana Stojkovića Bosanca, Miše Stojićevića... Od Zorice Jovičić nije bilo moguće napraviti zvijezdu. Miki se okuražio i saopštio Zorici mišljenje najvećih muzičara, iako je znao da mu to neće oprostiti. Tako je i bilo, Zorica ga je napustila i odvela djecu.
,,Mislio sam da se nikada nećemo rastati, da je naša ljubav jača od svega. Možda sam za sve ja kriv, možda bi sa nekim poznatim kompozitorom postala zvijezda. Ne krivim je nizašta i želim joj sreću sa drugim čovjekom. Ne znam dokle ću ovako, bez Zorice i bez djece nema mi života. Još uvijek je mnogo volim i vjerujem da ćemo opet biti zajedno" - izjavio je Miki Jovičić za list "Sabor", samo mjesec dana prije nego što se odlučio za ono najgore.
Ne mogavši da preboli rastanak od voljene žene, Miki je 1990. godine digao ruku na sebe. Srećom, ostao je živ zahvaljujući prisebnosti nekih dobrih ljudi oko sebe. Posle godinu dana od rastanka, Zorica se sa djecom vratila Mikiju. Tada je napisao i jednu od svojih najljepših pjesama "Ti si lek za moju dušu". Idilična bajka se nastavila, ali nije trajala dugo.
Početkom septembra 1993. krenuli su za Makedoniju, u Zoričin zavičaj. U direktnom sudaru sa kamionom Zorica je nastardala za volanom, a Miki i ćerka Olgica su prošli sa lakšim povredama.
Tako je Zorica Jovičić umjesto da postane zvijezda prerano otišla, a Miki se razbolio od tuge. Na Starom groblju u Požarevcu, gde je Zorica sahranjena, komunalni radnici su ga zaticali ranom zorom kako spava na njenom grobu!
A onda su do Mikija počele da stižu nevjerovatne informacije. Navodno, u jednom požarevačkom restoranu nastupa pjevačica koja glasom i stasom neodoljivo podsjeća na pokojnu Zoricu. Dugo je odbijao da je čuje i vidi, a kad se jedne večeri okuražio da je vidi, umalo se nije srušio od iznenađenja. Sličnost je bila frapantna. Upoznali su se, počeli da druže, ubrzo su se venčali.
15. januara 1996. Miki Jovičić je zaspao vječnim snom sa osmjehom na usnama. Mjesec dana kasnije supruga Vanja rodila mu je sina Stefana.
- Mikijev sin Zoran je bio u vojsci, ćerka Olgica mala, a supruga Vanja nije znala kome da se obrati za pomoć. U tim najtežim prilikama, kao i mnogo puta ranije, pritekao je u pomoć kompozitor i harmonikaš Miša Stojićević i platio sve troškove sahrane. Naravno, poznatih i slavnih pjevača nije bilo nigdje.
