Bata živojinović je apsolutni rekorder na ovim prostorima po broju snimljenih filmova
Glumac koji je svjetsku slavu stekao ulogom u filmu "Valter brani Sarajevo" 5. juna ne slavi samo 77. rođendan već i 55 godina karijere i isto toliko braka.
U Centru Sava 5. juna od 17. časova biće održana svečana akademija posvećena doajenu srpskog i jugoslovenskog filma Velimiru Bati Živojinoviću na kojoj će mu biti uručen i "Zlatni pečat" Jugoslovenske kinoteke.
"Oko 10 godina sam igrao u pozorištu, a najveća uloga mi je tada bila u "Mački na usijanom linenom krovu" gdje sam igrao crnaca koji samo jednom, u toku čitave predstave, pređe preko scene. S obzirom na 'zahtjevnost' uloge samo sam onu stranu lica koju će publika da vidi obojio u crno", duhovito je dočarao Bata svoje glumačke početke.
Ipak, posle statiranja u pozorišnim predstavama, na filmu je dobija samo glavne uloge, a igrao je u oko 300 filmova, među kojima su i čuveni "Valter brani Sarajevo", "Most", "Diverzanti" i "Partizanska eskadrila".
Ova četiri filma se već 40 godina uspješno prikazuju u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu - Kini, a samo "Valtera" je do sada pogledalo oko 13 milijardi Kineza.
"Prvi sam stranac kojem je Kina ponudila državljanstvo, a pokloniće mi i plac za kuću nadomak Šangaja. Njima je Valter kultni film i konačno smo završili pregovore za snimanje serije od 30 epizoda. Još samo treba da odaberemo glumce i datum početka snimanja".
Bata u seriji neće glumiti, već će biti savjetnik i narator.
"Ja bih mogao samo da igram Valterovog djedu, zato me i neće biti u seriji. Izbor za glavnog glumca sam sveo na dva, ali ne mogu još uvijek da vam otkrijem ko su".
Ipak, Bata nam je otkrio da je neizmjerno zahvalan medijima jer smatra da bez "sedme sile" ne bio bio ovo što je danas.
"Jedino ću da se zahvalim medijima, jer su oni zaslužni za ovo što sam danas. Džaba vam maestralne uloge ukoliko niko ne zna da ste ih odigrali", rekao je Živojinović i od novinara u dobio aplauz.
Živojinović kaže i da redovno čita šta o njemu pišu, ali da sve svoje filmove nije gledao.
"Polovinu svojih filmova nisam gledao, jer znam kakve sam sve budalaštine snimao."
Ipak, sve njegove uloge biće pobrojane u monografiji koja će biti objavljena oktobru.
"Nagovarali su me da pišem memoare, ali ja to ne znam i ne želim da pišem. Dovoljna će biti monografija koja će biti prevedena i na kineski i ruski jezik", otkrio je Živojinović.
Bata se novinarima pohvalio i da pored rođendana i 55 godina na filmu slavi isto toliko godina uspješnog braka.
"Moju suprugu kada su pitali kako zna da sam joj vjeran ona je odgovorila: 'Ja nikada nisam vjerovala svojim očima'", objasnio je Bata uspješnost svog braka.
Živojinović je rođen u selu Koraćica, pod planinom Kosmaj. Svoj talenat za glumu je otkrio sa 15 godina, dok je radio kao scenski radnik i ponekad kao statista u Akademskom pozorištu u Beogradu. Nakon završetka Srednjih glumačkih škola u Nišu i Novom Sadu, pokušao je da se upiše na na Pozorišnu akademiju u Beogradu i uspio je iz trećeg pokušaja.
Iako je više volio pozorište od filma, njegov filmski debi iz 1955. u filmu "Pjesma sa Kumbare" bio je početak izuzetno plodne karijere.
Kontinuiranu filmsku karijeru Živojinović je započeo epizodama u "Vlaku bez voznog reda" iz 1959. godine i "Ratu" iz 1960. godine.
Uloge Bate Živojinovića nisu bile samo velike, već i raznovrsne. Glumio je i heroje i zlikovce i lako je prelazio iz uloge glavnog u ulogu sporednog lika. Tokom šezdesetih se filmovima poput "Kozara" i "Bitka na Neretvi" ustoličio kao jedna od najvećih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, ali je zenit njegove popularnosti došao tokom sedamdesetih filmovima sa tematikom Drugog svjetskog rata.
Živojinović je bio je inicijator i osnivač Udruženja filmskih glumaca Srbije, takođe i direktor filmskog programa Slobodarskih svečanosti u Sopotu.
Živojinović je dva puta dobijao Zlatnu arenu za najbolju ulogu Festivala jugoslovenskog igranog filma u Puli za filmove "Kozara" (1962) i "Tri" (1965). Za film "Tren" je dobio nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi 1978. Oktobarsku nagradu grada Beograda je primio 1972. za filmove "Majstor i Margarita" i "Tragovi crne devojke".
U avgustu 1993. je dobio Nagradu za životno djelo "Slavica" za uloge u jugoslovenskoj kinematografiji.
(Dado Popović, MONDO)
