MONDO razgovarao sa rediteljem Goranom Radovanović čiji je film kandidat za ovogodišnjeg Oskara- "Enklava".
"Enklava" obrađuje život Srba koji su ostali da žive na Kosovu i Metohiji u malim izolovanim zajednicama, a radnja se dešava neposredno nakon pogroma Srba u martu 2004. godine.
Šta se desi kada neko premine u enklavi, a groblje se nalazi izvan nje, na neprijateljskoj teritoriji?
U priči, uz mnogo peripetija, jedan osamdesetogodišnji starac će ipak biti sahranjen, i to zahvaljujući svom unuku, desetogodišnjem dečaku koji se usudio da učini nešto nemoguće za obe zajednice - da zavoli i stekne prijatelja na suprotnoj strani...
Film "Enklava" do sada je prikazivan i nagrađivan na brojnim festivalima u svijetu, a tek ga čeka Holivud.
Mondo je pitao Gorana Radovanovića kakav je prijem njegov film imao kod publike do sada?
"Publika je uvijek naklonjena prema nečemu što je dobro. Film je delo za sebe, on ima svoju logiku, strukturu, on je mikrokosmos i mi smo ustanovili da deluje. Ja lično sam se zapanjio posledicama koje film izaziva. Događa se da na 90 odsto projekcija imamo uplakane ljude, i to uglavnom muškarce. Film je u Moskvi dobio veliku nagradu publike, u meksičkom Montereju takođe nagradu publike, prikazan je na festivalu A kategorije u Montrealu, a sada idemo u Haifu, takmičarski program Antalije, Hag i Brisel", kaže za MONDO Radovanović.
Glavne uloge u "Enklavi" tumače Nebojša Glogovac i Anica Dobra, uz Miodraga Krivokapića, Nenada Jezdića i Gorana Radaković, ali i djecu iz kosovskih enklava Filipa Šubarića, Denisa Murića, Nenada Stanojkovića i Milana Sekulića.
Na Kosovu postoji jedan realan život, život u enklavama, život istraumatizovanih ljudi, jedna drama koja je surova i apsurdna u 21. vijeku, gdje su ljudi limitirani u smislu fizičkog kretanja.
Pitali smo ga da li je naučio nešto novo o sebi radeći na filmu?
"Kako da ne. Vi unesete neke podsvesne elemente koji tek posle naknadno deluju. Neko drugi, kroz jednu analizu utvrdi da su tu i delovi vaše ličnosti. Ovo je izbeglički film, koji je kritičan prema tom beogradskom malograđanskom, skorojevićkom duhu koji se zatvorio, koji je zatvoren prema bilo kakvim kolektivnim vrijednostima", rekao je Radovanović.
Ostatak intervjua pročitajte na mondo.ba
