Posle niza tekstova o šmekerima u jugoslovenskoj kinematografiji, kolumnista MONDA Mladen Nikolić odabrao je i najseksepilniju divu YU filma.
U nekoliko proteklih nedelja podsjetili smo se dvojice glumaca koji su, interpretirajući nebrojene uloge trajno obilježili jugoslovensku i srpsku kinematografiju; riječ je o Predragu Milinkoviću i Ljubomiru Ćipraniću, pokojnim epizodistima čija imena najveći dio filmske publike nikada nije zapamtio ali su njihova lica postala dio kolektivnog sjećanja kada je u pitanju domaći igrani film. Takođe, osvrnuli smo se i na najmarkantnije filmske glumce sa ovih prostora, u pokušaju da se odlučimo za najvećeg šmekera YU filma (na kraju, izbor je pao na Žarka Lauševića).
I dok čitamo o svim tim šarmantnim muškarcima, šmekerima na velikom platnu i njihovim najupečatljivijim ulogama, nekako po prirodi stvari, nameće se priča o najpoželjnijim ljepoticama kojima smo se divili u našim filmovima. Ovom prilikom nećemo praviti nekakvu top listu, niti nabrajati sve naše filmske dive koje su svojom ljepotom privlačile publiku u bioskope; osvježićemo sjećanja na, po mnogima, najljepšu od svih, jer ona zaslužuje poseban osvrt. Ime joj je Savina Geršak.
Rođena u Ljubljani 1963. godine, Savina je kao tinejdžerka ušla krupnim koracima u svijet sporta - aktivno je igrala tenis i već kao mlađa juniorka bilježila je zapažene rezultate.
Sa 16 godina bila je zvanično treća teniserka u zemlji, pa se u tom periodu preselila u Štutgart i počela sa nastupima na profesionalnim turnirima po Evropi. Ipak, sudbina joj nije odredila da postane šampionka; vratila se 1981. godine u Ljubljanu i upisala studije engleskog jezika. Pored toga, prelijepa Savina povremeno se bavila i modelingom, u lokalnim okvirima. I tada se desio obrt: nije ni završila prvu godinu studija, a već je dobila glavnu ulogu u filmu Živka Nikolića "Smrt gospodina Goluže" (1982).
Naime, Nikolić je mjesecima tražio odgovarajuću glumicu za ulogu Anke koja je u scenariju opisana kao mlada udovica božanstvenog izgleda. Uprkos tome što je znao da Savina nema glumačkog iskustva, kada je vidio fotografije mlade Ljubljančanke, poznati reditelj uzviknuo je: "To je ono pravo!".
Kako je ispričala (na Pulskom festivalu ’82), zvali su je telefonom iz produkcijske kuće "Viba film“ i rekli joj da je upravo dobila glavnu ulogu!
"Nisam stigla ni da se snađem, jednostavno, upala sam u sve to...", pričala je tada zanosna plavuša.
Njena ljepota bila je i ostala, uz prelijepo oslikan stari Mostar, glavni kvalitet pomenute Nikolićeve drame, a Ljubiša Samardžić (tumačio naslovnu ulogu) ostao je u sijenci Savine Geršak i njene gracioznosti. Debitantkinja, u svojoj devetnaestoj, a na festivalu u Puli tog ljeta već je bila, razumljivo, najslikanija i najintrigantnija ličnost.
I kada se činilo da je zvijezda rođena, da će ponude početi da pljušte sa svih strana, to se nije desilo - dvije godine Savina se nije pojavila u domaćim bioskopima, pa ni na televiziji. Istini za volju, njeni glumački kvaliteti nisu bili naročiti, a nije imala ni elementarno glumačko obrazovanje. Izjavljivala je tada, između ostalog, da je bavljenje tenisom ipak teže i zahtjevnije od glume, da je rad na filmu lijepo i uzbudljivo iskustvo i da je tenis za nju prošlost...
Najzad, publika je dočekala da iznova uživa u njenoj ljepoti; Živko Nikolić pripremao je novi film, a u njemu već zacrtao da vodeću žensku ulogu igra Geršakova. Bilo je to "Čudo neviđeno" (1984), film koji je odlično primljen i kod publike, i kod kritike. I danas se pamte brojne komične scene i kultne replike iz najpoznatijeg Nikolićevog filma, među njima i ona kada monah Makarije (Bata Živojinović) koncizno "definiše" pojavu zanosne Savine Geršak u ubogom selu na obali Skadarskog jezera.
Posle uspjeha Nikolićevog filma, Savinu su primijetili u Italiji, pa tako 1986. dobija ulogu u B filmu "Za šaku dijamanata", a sledeće godine igra u još dva filma na Apeninima.
Krajem 1987. i treći put se odaziva na poziv Živka Nikolića - ovoga puta riječ je o turobnoj, političkoj drami "U ime naroda" u kojoj Geršakova glumi pored Bogdana Diklića i Miodraga Krivokapića. Zanimljivost je da Nikolić u tom filmu pravi jedno malo iznenađenje za publiku: Savina ne tumači zavodnicu, niti zanosnu udovicu, naprotiv, njen seksepil je prigušen, uloga je svedena i bez erotske note.
U periodu 1988-90. Savina Geršak pojavila se u ukupno sedam filmskih naslova, uglavnom produciranih u Italiji. Možda su najpoznatiji od pomenutih filmova američki srednjebudžetni "Ponoćna jurnjava" (1990) sa Robertom Mičamom i Majklom Dudikofom i "Ugriz" (1989), drugi dio italijanske horor franšize "Prokletstvo".
A onda je, u svojoj 28. godini, božanstvena Savina napustila glumu, jugoslovenski film ostao je bez svoje nekrunisane "Miss". Studije engleskog nije završila ali je umjesto toga upisala psihologiju i diplomirala u Rimu, gdje je nastavila da živi i radi. Majka je dvoje djece (rodila je blizance u svojoj 44. godini), a profesionalno se bavi psihoterapijom, do današnjih dana.
Iako je zakoračila u šestu deceniju, Savina Geršak izgleda odlično, ljepota je nije napustila. Prilikom svog kratkog boravka u Crnoj Gori prije dvije godine izjavila je da bi, bez obzira na to čime se sada bavi, jako voljela da još koji put stane pred filmske kamere.
Duboko vjerujemo da njenu želju dijeli i ogroman broj naših filmofila, naročito muških, razumije se.
