Bila sam mu ljubavnica, druga žena, nazovite to kako hoćete. Nije važno. Važno je ono što sam iz toga naučila i što želim sa vama da podijelim.
"Mnogo je žena koje žive u sjenci oženjenih muškaraca. Ja sam bila jedna od njih, ali sam za razliku od mnogih drugih riješila da ne ćutim", napisala ja doktorka Fabijen Slama za sajt "YourTango".
Ovo su njene "lekcije":
Išla sam protiv svojih uvjerenja
To se desilo prije četiri godine. Upoznala sam tog čovjeka na poslovnom sastanku. Bio je privlačan, a ja sam se razočarala kada sam primijetila burmu na njegovom prstu. Ali, desila se hemija...
Ja sam razvedena, a on u braku ali takođe usamljen jer mu je žena često odsutna, a djeca su napustila gnijezdo. Sada znam da su to sve bili samo izgovori.
On me je pozvao na kafu, ja sam pristala, jedna stvar je vodila drugoj... postali smo ljubavnici.
Iskreni, to na šta sam pristala bilo je protiv mojih stavova. Nisam željela da se zaljubim u njega, ali ipak jesam, i kriva sam. Ignorisanje osjećaja krivice ne olakšava moj izbor. Priznavanje i prihvatanje izbora je jedina stvar koja pomaže.
Biti ljubavnica uopšte nije glamurozno
U braku sam bila 20 godina i bila sam vjerna sve to vrijeme, za razliku od svog muža koji me je prevario i povrijedio. Dakle, nikada sebe nisam zamišljala u ulozi "druge žene".
Međutim...
Viđali smo se tajno, on je dolazio kod mene, ali se krajem dana uvijek vraćao svojoj kući. Kada bismo išli zajedno na poslovna putovanja, morali smo da se pozdravimo još u avionu jer je njega uvijek uspruga čekala na aerodromu.
To je trajalo šest mjeseci i sve vrijeme mi je, zapravo, smetalo, osjećala sam stid i krivicu. Ali, sama sam na to pristala.
Povrjeđivala sam samu sebe
Rekla sam nekim ljudima, koje sam smatrala blsikim, da sam u vezi sa oženjenim čovjekom. Bila sam spremna da se suočim sa njihovim osudama. Rekla sam i svom sinu. "Da mi nisi majka, rekao bih ti da si k....", tako mi je odgovorio.
I sada me boli kada se toga sjetim.
Neke prijateljice su prestale da se viđaju sa mnom, vjerovatno su se bojale da ću i njima, možda, ukrasti muža. Nisam znala kako da im objasnim da sam ja bila zaljubljena u tog čovjeka, a ne u činjenicu da je on oženjen.
Ljudi mogu da vam sude, ali najteži sudija, je zapravo, svaki čovjek sam sebi.
Bila sam veoma usamljena
Kada sam se razvela, obećala sam sebi da neću uraditi ništa zbog čega bih se stidjela. Međutim, dok sam bila u ulozu ljubavnice, mrezjela sam sebe, stidjela sam se toga što radim.
Zapravo, spolja sam izgledala sjajno, srećno, ali sam iznutra bila tužna i veoma usamljena. Jer, mi smo se dopisivali, razmjeljivali lijepe poruke, putovali, svaki zajednički trenutak je bio poseban. Ali, nigdje nismo smeli zajedno u gradu u kojem smo živjeli. To je bilo veliko ograničenje.
Njegove noći u gradu nikada nisu mogle da budu moje, naše, zajedničke.
Nesigurnost boli više od srčanog udara
Bilo je trenutaka čiste sreće, ali samo kada smo bili zajedno. Na kraju krajeva, bila sam zaljubljena. Ali, smetalo mi je što nikada nisam znala kada ćemo se vidjeti, kada će moći da pobjegne od svog stvarnog života i bude sa mnom.
Svaki trenutak radosti imao je i svoj trenutak očaja
Osjećala sam se kao zavisnici od droge, alkohola ili šećera - bilo mi je teško da se otrgnem od to malo sreće koju mi je povremeno pružao.
Ali, uspjela sam, a to savjetujem i vama:
NEMOJTE NIKOME I NIKADA BITI LJUBAVNICE
