Iako se čini prevaziđeno, upoznavanje parova putem posrednika još je popularno.
Čini se da partnera nikad nije bilo lakše naći... Prilike svuda "vrebaju", na poslu, fakultetu, u kafiću, provodu i šetnji, na putovanjima, a kome ni to nije dovoljno, uvijek može da ode na "mrežu" i proba da nađe srodnu dušu. Pored toliko načina upoznavanja, stiče se utisak da je provodadžisanje prevaziđeno. Ali, nije baš tako.
Svaka solo dama ima makar jednu rođaku, koja će je nagovarati da izađe na kafu sa njenim komšijom, jer je "divan mladić" ili koleginicu koja je je "pikirala" za brata. Situacija se naročito komplikuje kako djevojka zađe u tridesete, jer svaka tetka, ujna i strina imaju momka "kao poručenog za nju".
Hvalospevi o kandidatu se nižu, te pametan je, ima stalni posao, auto, kupio je stan, doduše na kredit, ali štedljiv je, ne puši i ne ide u kafanu. Ako primijete da i dalje oklijevate, ubeđuju riječima "šta te košta da odeš na kafu i popričate, ionako samo sjediš u kući", dok najspremnije vade poslednji adut - sliku poželjnog neženje.
Opstanak institucije provodadžije u moderno doba ne treba da čudi. Iako su potencijalni partneri naizgled tu, nadohvat ruke, zapravo ih je teško naći. Izobilje rađa neodlučnost i kao što lakše kupujemo odjeću kada je manji asortiman, tako je i partnera lakše naći ako je sužen izbor. Nije rijetkost da se ljubavi započete kada je dobra vila u liku komšinice ili koleginice odapela "Amorovu strelicu", završe srećno.
Možda ne djeluje romantično i filmski, niti kao dobra ljubavna priča za unuke, ali ovaj način upoznavanja partnera ima prednosti.
Psiholog Olga Azarić, kaže da ljudi često više vjeruju upoznavanju partnera preko posrednika, nego putem interneta.
"Pojedincima je velika motivacija da budu 'zaslužni' za sreću dvije osobe koje su spojili, pa preuzimaju ulogu provodadžije. Ukoliko dobro poznaje obje osobe, moći će da ih spoji na osnovu zajedničkih interesovanja i vrijednosti. Druga prednost je to što se radi o lakom načinu upoznavanja novih ljudi, kada nemamo vremena, hrabrosti ili mogućnosti da to iniciramo sami", kaže za "Život plus" Olga Azarić
Ipak, ne ide uvijek sve po planu... Nekada je svako selo imalo provodadžiku, a danas smo to pomalo svi. I to je problem, jer je u stara vremena provodadžija ozbiljno pristupao tom poslu, spajajući ljude koji zaista imaju nešto zajedničko, dok ovi današnji nisu na tom stepenu profesionalnosti. Čak i ako pristanemo da budemo njihovi "pokusni kunići", pokajaćemo se jer ćemo kasnije i njima morati da objašnjavamo zašto nam se ta "savršena prilika" ne sviđa.
"Ako nam je rodbina namjestila sastanak sa osobom koja je dobra i naših godina, ovaj kriterijum upoznavanja je toliko neprecizan da su velike šanse da nemamo puno zajedničkih osobina. A, onda slijedi pravdanje provodadžiji što može biti opterećujuće", kaže psiholog.
Osim otvorenog spajanja, postoji i ono suptilnije, gdje će provodadžija namjestiti da se "žrtve" sretnu, a da one i ne znaju šta je cilj. Ovo je znatno bolje jer su ljudi opušteniji, nije ih sramota, a nema ni posledica ako ne "kliknu". A "profesionalci" čekaju lijepe vijesti u prikrajku.
Kod nekih su i dalje na snazi predrasude da na ovaj tip upoznavanja pristaju samo očajnici, koji nikog nisu mogli da nađu sami. I tu je odgovornost provodadžije velika.
"Ako provodadžija nastupi sa stavom - dozvoli da ti pomognem da nađeš partnera, neki to mogu doživjeti kao poruku da su u problemu jer nisu sposobni sami to da riješe. Zato nije začuđujuće da ima ljudi koji nisu voljni da prihvate ponudu i da se stvara ovakva predrasuda", kaže psiholog.
Da nema ničeg sramotnog u ovakvom traženju partnera dokazuje elitni klub za provodadžisanje sa sjedištem u Sijetlu koji se bavi pronalaženjem adekvatne partnerke za milionere. Traže se zdrave, lijepe, sofisticirane, pametne, obrazovane dame starosti 33-63 godine koje moraju biti zapsolene kako bi se isključile potencijalne sponozoruše. U agenciji dame savjetuju da, kad ih neženja pozove na sastanak, izgledaju najbolje što mogu, obuku se pristojno, osmjehuju se, ne budu suviše napadne i da pokažu svoju zabavnu stranu. Očito ih kandidatkinje slušaju, jer agencija se hvali da je "udala" 10 odsto dama, isto toliko vjerila, dok je 40 odsto u ozbiljnim vezama sa milionerima. Kad se to ima u vidu, 250 dolara koliko košta pristupnica za dame nije ništa. Mladići moraju da plate između 10.000 i 30.000 dolara agenciji kako bi im pronašla onu pravu. Pa, ako mogu milioneri, nema razloga da mi, obični smrtnici, ne budemo otvoreni i za tu opciju.
"To što nismo sami našli partnera ne znači da smo nesposobni da ga nađemo. Ako nemamo partnera, to samo znači da u našem krugu poznanika ne postoji niko sa kime bismo mogli ili željeli da ostvarimo emotivnu vezu. Širenje kruga poznanika postaje teže sa godinama, kada su ljudi više orijentisani ka poslu i održavanju postojećih odnosa. Upoznavanje preko provodadžija je tada dobar način da povećamo sebi šanse da nađemo odgovarajućeg partnera, ukoliko ga želimo", zaključuje psiholog.
