... i šta nas čeka jednog dana, kad pandemija korona virusa bude konačno gotova?
Rukovanje je jedan od gestova koji je oduvek tu. Na drevnom asirskom tronu, iz 9. veka prije nove ere jasno se vidi gravura dve figure koje se rukuju. I u Ilijadi, koja datira otprilike iz 8. vijeka prije nove ere pominje se da su dvojica junaka "protresli ruku jedan drugom, da potvrde svoju dobru namjeru".
Vijekovima kasnije, i dvojica Šekspirovih likova iz pastoralne komedije "Kako vam drago" se "rukuju i daju riječ".
Rukovanje je, dakle, drevni običaj, i mogli biste pomisliti da su njegovi koreni izgubljeni kad uzmete u obzir kolike su stotine godina prošle u međuvremenu.
Ali… Istoričari koji su "kopali" po starim knjigama o lepom ponašanju, primijetili su da se rukovanje u savremenom smislu riječi ne pominje sve do sredine 19. vijeka, kada je smatrano "blago neprimjerenim gestom" koji bi trebalo da se "koristi samo među prijateljima".
Ali, ako je Šekspir pisao o tome koji vijek ranije, šta se dogodilo u međuvremenu?!
Prema Torbjornu Lundmarku, koji se u delu "Priče o Zdravo i Zbogom: Rituali pozdravljanja i opraštanja širom svijeta", problem je u tome što se definicija rukovanja razlikuje. Rano rukovanje o kojem je bilo reči iznad bilo je dio pravljenja neke pogodbe ili dogovora.
Na asirskom tronu, čin rukovanja prikazan je kao dio odavanja počasti i prinošenja darova vavilonskom kralju, tokom neke pobune, u Ilijadi, Diomed i Glauk se rukuju kad shvate da su obojica pozvani u goste i da treba da se ponašaju u skladu sa tradicijom koja nalaže da tada sva neprijateljstva prestaju, a Diomed kaže "pokušajte da se ne poubijate".
Kod Šekspira, rukovanje je takođe čin koji simbolizuje prestanak konflikta.
Kad to uzmete u obzir, jasno je da je malo teže pratiti "trag" rukovanja u savremenom smislu riječi, kao forme pozdravljanja.
Jedan od najranijih zapisa o tome datira iz 16. vijeka, a u pitanju je nemački prevod Rableovog "Gargantue i Pantagruela".
Kad jedan od likova sretne Gargantua, u njemačkom prevodu piše da je (pored "hiljada zagrljaja i hiljada uzvika dobar dan") bio pozdravljen i rukovanjem.
Iako se dio o rukovanju ne pominje u originalu, smatra se da je prevodilac na njemački prilagodio prevod tradiciji pozdravljanja u Njemačkoj 16. vijeka, što znači da je rukovanje u toj zemlji već bilo ukorenjeno u kulturu.
Dodatni dokazi o tome da je rukovanje već bilo rasprostranjeno u to doba pominju se u djelu Džejsma Klilenda (vjeruje se da je bio Škotlanđanin koji je živio u Engleskoj), iz 1607. godine, gdje piše da bi umjesto "klanjanja svačjim cipelama i ljubljenja ruku" radije "zadržao dobro, staro škotsko rukovanje uz klimanje glavom u znak pozdrava".
Kako je vrijeme prolazilo, uz značajnu "pomoć" kvekera koji su prilično držali do koncepta jednakosti, rukovanje je postalo uobičajeni način pozdravljanja među "jednakima". Ali, društveni status je i dalje bio jako važan, i nije bilo šanse da evropski aristokrata pruži ruku nekom "ispod sebe".
A onda je cijeli taj klasni koncept manje-više pao u vodu, i rukovanje je postalo dio svakodevice, i standarni način pozdravljanja među ljudima.
I kad smo već kod toga, znate zašto se koristi baš desna ruka? Jer ako vam je desna ruka "zauzeta" rukovanjem, ne možete na kvarno da potegnete oružje.
P. S. Ako nosite rukavice, morate skinuti rukavicu prije nego što se sa nekim rukujete, u suprotnom ispadate prilčan prostak. U 19. vijeku to se smatralo ozbiljnom uvredom, koja je zahtevala momentalno izvinjenje. Tekst iz 1870. doduše, objašnjava, da je poreklo tog "pravila" u vezi s rukavicama vjerovatno u činjenici da i rukavica može da krije "oružje". Otrov, na primjer.
Danas, usred pandemije korona virusa, rukovanje se ne preporučuje, iz očiglednih razloga. Ali, ima stručnjaka koji kažu da je ovaj gest "zauvijek mrtav"... Šta vi kažete?
