Tradicija Crne Gore izuzetno je bogata običajima koji su u nekom obliku rasprostranjeni i dan danas. Posebnu pažnju privlače vjerovanja šta treba raditi kako bi se rađali dječaci
Crnogorski patrijarhat, u kojem je rođenje muškog djeteta najveća radost, svoje korijene je pustio još u dalekoj prošlosti.
Sin je u porodici predstavljao ponos, "pušku" u kući. Vjerovalo se da se ženska djeca za "tuđu" kuću rađaju, dok je muško ono što ostaje i čuva prezime.
Želja da se rodi muško dijete ogledala se već u svadbenim običajima, ali i onima kada se dijete „pravi“.
I dan danas mnoga crnogorska vjenčanja zadržala su običaj unošenja muškog djeteta, takozvanog nakončeta, preko praga ne bi li porod bio muški, a u nekim dijelovima običaj je da djever opaše mladu muškim kaišem oko struka, takođe sa ciljem da se rodi dječak.
Ovaj običaj zabilježen je u Boki Kotorskoj, gdje se između ostalog praktikovalo da majka, prilikom slaganja prćije, djevojci na dno sanduka ubaci slatki ili ljuti šipak, govoreći u sebi „Koliko je ćerce, u ovom šipku zrna, onoliko od tvog srca bilo sinova i unučadi i da ih nakon sebe žive i sretne ostaviš".
Interesantni su, danas i pomalo bizarni, načini na koje se pokušavao naslutiti pol djeteta.
Naime, da bi se rodio dječak, poželjno je bilo da buduća majka spava na desnoj (muškoj) strani. Takođe, sa istim ciljem, običaj je bio da muškarac spava u čarapama.
Narodno je vjerovanje i da trudnica treba da jede koru hleba, jer ona asocira na muškost, čvrstinu i snagu, kao i crveno meso, kako bi "rodila junaka".
Vjerovatno su najinteresantniji oni običaji koji se tiču samog “procesa” rada na djetetu, među kojima je i vjerovanje da supružnici treba da za vrijeme snošaja stisnu zube kako bi dobili muško dijete.
Jedno od možda najpoznatijih je vjerovanje da muškarac za vrijeme snošaja treba da se okrene prema Lovćenu, a sve sa ciljem da dobije nasljednika.
Takođe, tu su i vjerovanja da se muška djeca prave neparnim danima, da žena treba da glavom bude okrenuta ka sjeveru, da snošaj treba da bude u stojećem položaju…
Zaimljivo je i na koji način se pol djeteta otkrivao.
Naime, vjerovalo se da trudnica, ako prvi put osjeti pokrete djeteta van kuće, nosi žensko, dok su se prvi pokreti bebe dok je žena u kući tumačili kao znak da će se roditi muško.
Znak da će se roditi dječak, prema vjerovanju našeg naroda, bio je i ukoliko žena omrzne mlijeko, sanja oružje… Ako se trudnica lati igala i konaca, vjerovalo se da će roditi djevojčicu.
Vjerovanja koja se i danas mogu sresti su da ako je stomak visok i ne vidi se sa leđa, žena nosi dječaka, a ako je stomak nisko i sa leđa se primjećuje da je žena trudna, iščekuje se da će se roditi djevojčica.
I kada je u pitanju ljepota trudnice, vjerovalo se da ako se proljepša, rodiće dječaka, a ako u toku trudnoće poružni, biće žensko – “jer šćer majci ljepotu krade”.
Koliko ste vi skloni vjerovanju u ove običaje i da li ste praktikovali neke od njih prilikom planiranja potomstva?
