Ukrašavanje jelke pred Novu godinu je sada već tradicija, ali evo kako je sve počelo.
Običaj ukrašavanja jelke potiče iz davnina. Oduvjek su ljudi zimzeleno drveće smatrali simbolom pobjede sunca nad tamom i nadom u buđenje prirode na proljeće. Smatra se da su prve novogodišnje jelke okićene u Njemačkoj, u 16. vijeku.
Naime, navodi se da je mala jelka okićena jabukama, orasima, perecama i papirnim ukrasima 1570. godine postavljena za djecu članova ceha koja su na Božić prikupljala slatkiše.
Neki i Rigu, u Letoniji, smatraju domom prve jelke, o čemu svjedoči i ploča na jednom riškom trgu. Na njoj je zabilježeno da je prva jelka okićena u Rigi 1510. godine, piše "Politikin zabavnik".
Kod Srba ovaj običaj je unekoliko skorijeg datuma. Prije Drugog svjetskog rata nije bio čest, s obzirom na to da se praznovao Božić, a ne Nova godina. Jelke su stigle sa severa, iz krajeva gdje je živjela brojna njemačka manjina.
Pominje se i uticaj Rusa, koji su običaj donijeli sa sobom, kada su se posle Oktobarske revolucije obreli u ovim krajevima.
Tek pedesetih godina prošlog vijeka ovaj običaj postaje naširoko prihvaćen. Tada su pioniri po školama kitili velike jelke, kao neku vrstu zamjene za badnjak. Jelke su prenijete i u domove, gdje su se zadržale do danas.
