Osobe koje imaju zdravstvene probleme, u silnoj želji da ozdrave često gube svoju kritičnost i postaju žrtve šarlatana. O tome svjedoči i ova priča...
Irac Džerald Makora (1871 - 1941) se predstavljao kao doktor medicine koji je izmislio mehanički vibratorpod nazivom pulsokon. Svoj izum je zaštitio patentima u Velikoj Britaniji i SAD, i prodavao ga širom Evrope i Amerike.
Godine 1912. Makora je stigao i u Srbiju
Vibrciona terapija, koja i danas ima svoje pristalice, u to vrijeme je bila veoma popularna. Smatralo se da je djelotvorna kod reumatičnih i pojedinih neuroloških oboljenja, i primenjivana je u ljekarskim ordinacijama i zavodima za fizikalno liječenje. Konstruisano je više desetina vibracionih aparata koji su radili na električni ili ručni pogon.
Međutim, kao što je to bio slučaj sa upotrebom struje ili radijuma u medicinske svrhe, ubrzo je i vibraciona terapija proklamovana kao moćno sredstvo u liječenju gotovo svih bolesti, saznali smo na izložbi "Varalački pokušaj 'čuvenog doktora' Makore", u Muzeju nauke i tehnike - Beograd, koja je organizovana u okviru 14. Noći muzeja, u subotu 20. maja.
Autor izložbe i tekstova koji su izloženi je Jelena Jovanović Simić.
Autorka piše da je Makora bio propagator vibracione terapije, i da nije poznato kako je pronašao saradnike u Srbiji - Nauma Dimitrijevića, vlasnika i urednika lista "Tribuna", i Elijasa Levija beogradskog trgovca.
Tek, njegov dolazak je bio unaprijed pripremljen pribavljanjem dozvole za prodaju pulsokona, koji je izdao ministar unutrašnjih djela na osnovu mišljenja Glavnog sanitetskog savjeta i dozvole za održavanje javne demonstracije aparata nad bolesnicima iz publike, u sali hotela Kasina, izdate od Uprave grada Beograda.
Za Markorin "institut" zakupljene su prostorije u Knez Mihailovoj ulici i opremljene namještajem iznajmljenim od Narodnog pozorišta. Uslov za sve to, koji je ovom "doktoru" sigurno bio prvi put postavljen, bilo je podnošenje doktorske diplome na uvid Upravi grada Boeograda, odmah pri dolasku.
On je izjavio da je u Americi završio Medicinski fakultet, ali da kod sebe nema diplomu.
Na to mu je saopšteno da će na predavanju, koje je već bilo zakazano za sledeći dan, moći da prikaže svoj aparat ali da demonstracije na dobrovoljcima iz publike ne smije vršiti, već da to može da radi samo ljekar koji ima pravo prakse u Beogradu.
Makoro je pristao, a taj ljekar trebalo je da bude dr Solomon Alkalaj, ugledni gionekolog i član Upravnog odbora Srpskog ljekarskog društva, koji je već bio angažovan da pregleda bolesnike i prepisuje pulsokon.
Zamalo da dobije batine
Odlukom Glavnog sanitetskog savjeta i rješenjem ministra unutrašnjih djela bilo je, naime, određeno da se pulsokon može kupovati samo prema preskripciji ljekara.
Na predavanju u Kasini okupio se silan svijet. Pored radoznale publike, bilo je tu i mnogo invalida jer je Makora u svojim reklamama tvrdio da "diže uzete i čini da gluvi ponovo čuju". Dr Alkalaj se nije pojavio, a kada je mimo datog obećanja, Makora pokušao da demonstrira aparat nad bolesnim dobrovoljcima, glavni gradski ljekar, dr Đoka Nikolić, pokušao je da to spriječi.
Stvorio se neopisiv metež jer se publika podijelila - jedan dio je podržavao Makoru, a drugi dr Nikolića.
Sve se, ipak, završilo gromoglasnim "ua!" upućenim na račun Makore, a tome su doprinijeli i članci objavljeni tih dana u "Politici", u kojima su oštro kritikovani svi upleteni u aferu: Makora, Glavni sanitetski savjet, Srpsko ljekarsko društvo, Uprava grada, dr Alkalaj, Naum Dimitrijević, Milan Gor, upravnik Narodnog pozorišta.
"Taj pulsokon je jedna obična spravica za takozvanu vibracionu masažu, kakvih ima na stotine na industrijskoj pijaci. Ali fabrikantima tog pulsokona to nije dovoljno, što će možda ponekom ljekaru prodati pokoji primjerak svoga aparata. Oni su naumili da na svom neznačajnom 'pronalasku' zarade stotine hiljada... Svijet naš i inače već skupo i preskupo plaća razne svoje gatare, i sramota je i žalost je, kada vlasti dopuštaju da mu i svaka bjelosvetska mamipara i sekicesa uzima u njegovoj nevolji i poslednji groš iz džepa. A još je veća žalost i još veća sramota, kad se to vrši pod blagoslovom samih ljekara, i to naših tobože najuglednijih ljekara - onih što sjede u Glavnom sanitetskom savjetu i u upravno, odboru Srpskog ljekarskog društva", pisalo je u "Politici" 8. jul 1912.
Članak se završava u trijumfalnom tonu: "'Pronlazač 'doktor' Makora umalo nije dobio batine. Ali je stekao uvjerenje da u Beogradu još ne počinje Orijent".
Naravno da se oglasilo i Srpkso ljekarsko društvo: "Upravni odbor Srpskog ljekarskog društva kao takav nema nikakve veze sa imenovanim gospodinom i njegovim aparatom. Ako se neki član odbora za taj aparat angažovao, onda je to čisto njegova lična stvar."
Makora nije odustao od bibratoterapije
Makora je koliko sutradan otputovao, ali se neki njegov opunomoćenik pojavio u Nišu sledećeg mjeseca. Niški "Glasnik" upozorio je lokalnu javnost da je u pitanju prevara lažnog doktora čiji aparat nije djelotvoran.
U vihoru Prvog balkanskog rata, koji je ubrzo počeo, afera je pala u zaborav. Makora je u to vrijeme osuđen u Parizu zbog lažnog predstavljanja i nadrilekarstva. Zatvora se izbavio položivši ogromnu kauciju, a potom je otišao u Irsku, u rodni Skiberin, gde je osnovao i finansirao gradski orkestar i prvi bioskop. I dalje se bavio patentiranjem vibracionih aparata, ali sa njima nije imao uspjeha kao sa puloskonom.
Pogledajte fotografije sa izložbe: kako je izgledao taj čuveni aparat, ali i njegov tovrac, kako je tekla promocija i prodaja u Beogradu, isječke iz štampe koja je o svemu tome u to doba pisala:
Pogledajte šta je još zanimljivo moglo da se vidi na manifestaciji Noć muzeja u Beogradu, 14. po redu:
------------------------------------------------------------------------------
