Možda niste svjesni da i sami stvarate budućeg lažova?
Mališani koji su u uzrastu od pet, šest i sedam godina doživjeli da ih mame i tate lažu kasnije će mnogo više pribjegavati metodi Pinokija, pokazalo je istraživanje.
Objašnjenje je da djeca ne izgrađuju obavezujući odnos iskrenosti prema osobama za koje su konstatovali da su takođe lažovi.
"Svijet odraslih mora da se preispita šta izjavljuje pred mališanima, jer čak i najbenignija, kako oni smatraju – ’bijela’, laž može da ima posledice”, upozorio je autor istraživanja Lesli Karver, profesor Univerziteta Kalifornija iz San Dijega. Ujedno je naveo pet najčešćih i pogrešnih rečenica, laži koje mame i tate svesno ili nesvesno izgovaraju deci:
Neće da boli
Odlazak zubaru i ljekaru ne bi trebalo da se događa uz ovakvu rečenicu. Jer, jednostavno nije istinita. Bolje je dete pripremiti rečenicama: "Znam da ti se ne dopada i da si uplašen, ali to je za tvoje dobro, pregled i eventualna neprijatnost trajaće kratko." Mališani mogu vizuelno da se upoznaju sa situacijom koja ih očekuje prikazivanjem slika zubarske stolice ili objašnjavanjem kako pregled izgleda.
Sve će biti u redu
U traumatičnim situacijama djeca su uplašena. Osjećaj straha ih preplavi ne samo kada doživljavaju već i kada čuju ili vide loše vijesti. Rečenica "sve će biti u redu" pruža lažan osjećaj sigurnosti i dijete dodatno doživljava frustraciju. Jer, osim te traume, spoznaje i da su ih oni koje najviše voli slagali. Zato je mnogo bolje koristiti rečenice: "Nemoj da se brineš, učiniću sve da budeš dobro","„Zajedno ćemo proći kroz ovo", "Sasvim je u redu da budeš tužan" , "Sve što osjećaš možeš da podijeliš sa mnom".
Ja to nisam radio u tvojim godinama
Ovakva rečenica stvara potrebu da se dete poredi sa roditeljem. Naročito je problematično to što zbog protoka vremena ne može da se provjeri da li su mama i tata kao djeca bili nestašni. Odrasle na takvu izjavu navodi pomisao da tom rečenicom deluju edukativno, ali dijete je ne doživljava na isti način, piše "Politika".
Ostaviću te ovde
Prijetnja, naročito na javnom mjestu, da će mališan biti ostavljen najmanje može da reši problem, a dete veoma uznemirava. Savjet je da je u nekoj problematičnoj situaciji mnogo bolje u formi pitanja zatražiti od mališana da sam odredi posledicu (kaznu) koju će njegovo loše ponašanje izazvati.
Ti si najbolji
U očima svake majke i oca njihovo dijete je najbolje, a da li je to i objektivno? Zato je rečenica "Ti si najbolji/najbolja" svakako vrsta laži. Nerealno etiketiranje izaziva kasnije manjak samopouzdanja i strah od neuspjeha. Mnogo je bolje da se ne hvali postignut rezultat, već način i trud koje je dijete iskazalo: "Svaka čast na energiji koju si uložio u rešavanje tog zadatka".
