Ovseno mlijeko, kiseli krastavci i salate djeluju kao dobar izbor, ali pojedini proizvodi mogu da sadrže iznenađujuće mnogo šećera. Nutricionisti upozoravaju na namirnice na koje rijetko obraćamo pažnju.
Mnogi ljudi koji žele da se hrane zdravije prvo iz ishrane izbace slatkiše, gazirane sokove i čokoladu. Međutim, šećer se ne nalazi samo u namirnicama koje imaju sladak ukus. Može da se krije i u proizvodima koje svakodnevno koristimo, dodajemo u salate, sendviče ili jutarnju kafu, a da toga uopšte nismo svjesni.
Upravo na ovaj problem ukazano je u tekstu britanskog portala Daily Mail, u kojem nutricionista skreće pažnju na skrivene izvore šećera u namirnicama koje mnogi smatraju zdravim izborom. Među primjerima su sendviči sa kiselim dodacima, kafa sa ovsenim mlijekom i salate od cvekle. Problem je u tome što se često vodimo utiskom da je nešto zdravo samo zato što ne sadrži čokoladu, nema mnogo kalorija ili je biljnog porijekla. Ipak, sastav proizvoda može da nas iznenadi.
Ovseno mlijeko u kafi nije uvijek bez šećera
Ovseno mlijeko postalo je veoma popularna alternativa kravljem mlijeku, posebno među ljudima koji žele da promijene način ishrane ili izbjegavaju mliječne proizvode. Često ga naručujemo u kafićima, dodajemo u kafu kod kuće ili koristimo za pripremu doručka. Ipak, nisu sve vrste ovsenog mlijeka iste. Neki proizvodi sadrže dodat šećer, dok se kod drugih određena količina šećera pojavljuje tokom proizvodnog procesa, kada se skrob iz ovsa razgrađuje na jednostavnije šećere.
Zbog toga nije dovoljno da na ambalaži piše da je proizvod biljnog porijekla ili da nema dodatog šećera. Važno je da pogledate i nutritivnu tabelu, posebno stavku koja se odnosi na šećere. To ne znači da treba da izbacite ovseno mlijeko iz ishrane. Bolje je da uporedite nekoliko proizvoda i izaberete onaj čiji vam sastav najviše odgovara.
Kiseli krastavci i dodaci za sendviče mogu da iznenade
Kada pomislimo na šećer, kiseli krastavci vjerovatno nisu prva namirnica koja nam padne na pamet. Njihov ukus je slan i kiseo, pa ih retko povezujemo sa slatkim sastojcima. Međutim, pojedini proizvodi od ukiseljenog povrća, naročito oni koji imaju slatko-kiseli ukus, mogu da sadrže značajne količine šećera. To se posebno odnosi na određene vrste namaza i dodataka za sendviče, koji se prave od povrća, sirćeta, začina i šećera.
Zato je važno da razlikujete obične kisele krastavce od slatko-kiselih namaza i industrijskih dodataka. Činjenica da proizvod ima kiseo ukus ne znači automatski da u njemu nema mnogo šećera. Slična situacija je i sa kečapom, raznim prelivima i gotovim sosovima. Koristimo ih u malim količinama, ali ako su svakodnevni dio obroka, vrijedi da obratite pažnju na njihov sastav.
Salata od cvekle može da ima skriveni sastojak
Cvekla je povrće koje se često preporučuje kao dio raznovrsne ishrane. Sadrži vlakna, folate i druge korisne hranljive materije, pa je mnogi rado dodaju u salate. Ipak, nije isto da li jedemo svježu ili kuvanu cveklu koju smo sami pripremili ili kupujemo gotove proizvode sa dodacima.
Posebno treba da obratite pažnju na prelive. Balzamiko glazura, na primjer, može da sadrži dodatne zaslađivače ili koncentrovani voćni sok, zbog čega njen sadržaj šećera može da bude znatno veći nego kod običnog sirćeta. Čak i kada je osnova obroka veoma zdrava, preliv može značajno da promijeni njegov nutritivni sastav. To ne znači da treba da odistanete od omiljenih salata, već da je dobro znati šta sve dodajemo u tanjir.
Nije svaki šećer isti - važna je i razlika između prirodnog i dodatog
Jedna od najvažnijih stvari koju treba da razumijete jeste da se svi šećeri ne posmatraju na isti način. Šećeri se prirodno nalaze u voću, povrću i mlijeku, ali se dodaju i tokom proizvodnje različitih namirnica. Svjetska zdravstvena organizacija posebno upozorava na slobodne šećere, u koje spadaju šećeri dodati hrani i piću, ali i oni koji se prirodno nalaze u medu, sirupima i voćnim sokovima.
Preporuka je da njihov unos bude manji od 10 odsto ukupnog dnevnog energetskog unosa, dok se dodatna korist može da se ostvari smanjenjem na manje od pet odsto. Zbog toga je važno da se čitaju deklaracije i ne onslanjate se isključivo na ukus. Namirnica ne mora da bude slatka da bi sadržala šećer, baš kao što proizvod bez dodatog šećera ne mora da bude potpuno bez šećera.
Kako da prepoznate skrivene šećere?
Prvi korak je da počnete da obraćate pažnju na deklaracije proizvoda koje najčešće kupujete. Posebno provjeravajte gotove prelive, sosove, biljne napitke, namaze i proizvode koji imaju slatko-kiseli ukus. Na spisku sastojaka šećer se ne mora uvijek da se pojavi pod tim nazivom. Može da bude naveden i kao glukozni sirup, fruktoza, dekstroza, saharoza ili koncentrat voćnog soka.
Takođe, važno je da obratite pažnju na veličinu porcije. Deklaracija može da prikazuje količinu šećera na 100 grama ili mililitara, dok mi u jednom obroku možemo da upotrebimo znatno manju ili veću količinu.
(MONDO)
