Italijanski "Fijat" krenuo je u osvajanje američkog tržišta sa "fićom 500L" i reklamnom kampanjom čija je promoterka glumica i pjevačica Džej Lo.
Bivša supruga Marka Entonija snimila je jednominutnu reklamu o "fijatovom" modelu koji će se sklapati u Kragujevcu i pokušati da osvoji srca i novčanike američkih vozača.
Vozeći se ulicama nepoznatog grada u SAD, Džej Lo u reklami govori o kraju u kom je odrasla i životnim ciljevima, a koji se metaforično prožimaju u živopisnom dizajnu novog "fiće".
I dok se italijanski konstruktori probijaju na probirljivo i ćudljivo tržište SAD, izdanci kragujevačke fabrike automobila to su činili još davnih 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka. Istini za volju, glavni adut možda im i nije bio kvalitet, ali su bespogovorni šarm i vrlo pristojna cijena omogućili "fići" da dopre do srca brojnih žitelja Južnoafričke Republike, s jedne, ali i Velike Britanije, s druge strane, piše "Press".
Popularizaciji "fiće" u domovini pomogli su i filmovi. Sporednim rolama u više desetina domaćih ostvarenja, "fića" je postao neizostavan dio popularne kulture kod nas, da bi ga na sam pijedestal postavila kultna serija "Grlom u jagode" i ništa manje vrijedan film "Nacionalna klasa". Prestanak njegove proizvodnje 1985. godine ni izbliza nije pokvario decenijama građen imidž. Štaviše, kasnije je proglašen najboljim jugoslovenskim automobilom u 20. vijeku.
Međutim, to nije bila sudbina modela "jugo 45", koji je u Ameriku stigao sredinom 80-ih. U vrijeme kada je najjeftiniji novi auto na američkom tržištu koštao 9.113 dolara, kragujevački model ponuđen je za svega 3.995, zbog čega je za samo pola godine ušao u anale američke automobilske istorije kao najbrže prodavani auto iz Evrope.
Kampanja pod sloganom "svakome je ponekad potreban jugo" bila je izuzetno efektna i jugoslovensku mašinu vješto pozicionirala u nepreglednoj gomili proizvoda, sa statusom "drugog porodičnog automobila". Euforija je trajala svega godinu dana, koliko je bilo potrebno da se proda 160.000 komada, ali i da potrošači uvide svekolike mane našeg ponosa.
Mjenjač je preskakao, rđa se hvatala, a brisači lelujali po šoferki, pa su duhoviti Amerikanci u djeliću sekunde smišljali viceve o svom "ljubimcu" i do danas stvorili nevjerovatnu bazu od preko 36.000 internet stranica na kojima se mogu pročitati pošalice o "jugu".
Čak je i slavni Džej Leno u svom šou-programu primijetio kako je "proizvođač 'juga' upravo smislio najsigurniji način da spriječi krađu svojih automobila - povećao je pločicu sa imenom". Tako je poslednji veliki izvozni proizvod jugoslovenskog samoupravljanja doživio svoj spektakularan pad, kojem je uz nesporne falinke donekle kumovala i činjenica da je stizao iz komunističke zemlje.
Proglašen je jednim od najgorih automobila u istoriji i to, prema mišljenju brojnih analitičara, samo iz jednog, vrlo jednostavnog razloga - za razliku od raspalih "trabanta", "zaporošca" i "vartburga", usudio se da se otisne na trasu Kolumbovog puta iz 1492. godine. Upravo ga je ova hrabrost koštala ružnih epiteta u naredne dvije i po decenije, jer je pokušao sebi da prokrči put kroz nesvakidašnju tržišnu preriju SAD, ne oslanjajući se pritom na Samantu Foks, Madonu ili bilo koju drugu tadašnju ljepoticu.
(MONDO)
