Penelopijada razbijanje mita i borba za istinu

Produkciju su uradili Centar za kulturu Tivat i April production iz Toronta, tekst Margaret Atwood, a režiju glumica Dragana Varagić.

Cilj tog komada, “naslonjenog” na Homerov ep ”Odiseja”, je borba da se kaže istina koju bi najradije svi zaboravili ili djelimično prećutali, uprkos bremenu odgovornosti.

Na okruglom stolu kritike nakon predstave, moderator, reditelj Goran Bulajić, ocijenio je da se autorka teksta bavi “demitizacijom opšteg ženskog mjesta kroz istoriju i razbijanjem iluzija kroz pozorišno djelo u kome literarni predložak nije uvijek u prvom planu”.

“Glumci u predstavi koriste sva izražajna sredstva, počev od pjevanja, znakovnosti i pokreta tijela, koja su veoma vješto ukompovana u tok radnje i dobro izmontirana, a literani diskurs je veoma čvrst”, rekao je Bulajić.

Rediteljka Varagić objasnila je da je pisac teksta Margaret Atwud omogućila da se u ”Penelopijadi” razigraju na svoj način, pa su tužbalicu zamijenili rep muzikom kao oznakom pobune, dok akteri predstave izlaze iz lika u lik, počev od sluškinje, prosca, Odiseja, od žrtve do egzekutora.

“Ključna tema je pitanje istine. Živimo u vremenu kada je to pitanje jako problematično i najveći dio izgovorenog kažemo ne da bi se sporazumijevali i dogovarali, već da nam riječi služe za laž, za povredu trećeg koristeći nekog drugog. Ukratko veliko zamješateljstvo u kome ne možemo da se snađemo”, obrazložila je Varagić.

Rediteljka, kako je kazala, vjeruje da je istina ljekovita i da je istina pitanje identiteta.

”Ovo je priča koja kazuje da niko ne izgovori istinu do kraja, jer je to neka istina koju bi najradije zaboravili. I Penelopa nam nije rekla istinu, iako je obećala na početku da će sve da ispriča, čime nam je otvorila mogućnost da stvari sagledamo i iz drugog ugla. Zanimljivo mi je preplitanje uloge žrtve i egzekutora i kako se u jednom djeliću mijenja jedno sa drugim”, rekla je Varagić.

Glumica Dubravka Drakić ili Penelopa, koja je u komadu zbog svog ćutanja saučesnik žrtve, ubistva njenih odanih sluškinja ili svoje djece kako ih zove, iznijela je ”dobre stilske varijante na scenu i uspjela da se izbori za gradaciju, za identitet”.

”Ovo je predstava u kojoj smo, zahvaljujući Tanji Bošković i rediteljki Varagić, naučili šta znači žensko povjerenje u projektu, koje mi je omogućilo da tako gradiram, dižem se i padam. Posebno ne bih mogla bez zajedničke igre, koliko se god činilo da je Penelopa sama na jednoj, a hor na drugoj strani”, povjerila je Drakić.

Prema njenim riječima, na jednoj strani je izuzetan tekst jednog od najznačajnijih živih pisaca na planeti Margaret Atwud, a na drugoj snaga igre i borba sa samim sobom, što je najteže.

”U predstavi u kojoj nemate ni trenutak vremena da izađete sa scene, niti da popijete gutljaj vode, mora da bude spremna, požrtvovana ekipa, puna povjerenja”, kazala je Drakić.

Glumica Tanja Bošković koja tumači lik ljepotice Helene, ali i sluškinje i prosca, koja je brojnom ženskom glumačkom ansamblu davala, kako je predočeno, istinsku podršku i prenosila snagu, objasnila je proces stvaranja tog komada i povjerila se da su se u toj zajedničkoj igri ”ostvarili svi njeni snovi”.

”Od dva stiha u epu Atwud je napravila roman o Penelopinom 20 godina dugom čekanju Odiseja. Od tog romana je Dragana Varagić, uz pomoć svojih prijateljica, napravila dramu, a Tivat napravio ekipu i počela je velika ljubav”, rekla je Bošković.

Prema njenim riječima, i njena Helena je žrtva, kao i Penelopa, koje isto trpe, pate i isto ćute, što nadilazi svaku od njih pojedinačno u komadu, ali ne i kao grupu, u kojoj su, kao ”pjena u velikom talasu”.

Svjedočanstvo o ženskom povjerenju i zajedništvu dale su u ”Penelopijadi” i glumice: Branka Femić, Ivana Mrvaljević, Kristina Stevović Obradović, Jelena Simić, Smiljana Martinović i Vesna Vujošević.