Engleska književnica irskog porijekla Šarlota Bronte (1816-1855), klasik književnosti 19. vijeka, rođena je 21. aprila 1816. godine.
U javnoj svijesti, Šarlota Bronte ostala je zauvijek vezana za svoj bezvremeni roman "Džejn Ejr", ali iza stranica ove viktorijanske klasike krije se život prepun tuge, borbe i neizrečenih osjećanja. Iako je književna istorija pamti kao jednu od sestara Bronte, rijetko se govori o detaljima njenog privatnog života – onim koji su oblikovali njeno stvaralaštvo, ali i srce.
Kada je Šarlota 1847. objavila svoj roman, na koricama je stajalo ime "Currer Bell". Zajedno sa sestrama, odlučila je da koristi muški pseudonim kako bi njihovo pisanje bilo uzeto ozbiljno. U to vrijeme, žene nisu bile dobrodošle na književnoj sceni, a "ženska osjećajnost" se smatrala manom i slabošću.
Jedna od najdirljivijih epizoda u njenom životu desila se tokom boravka u Briselu. Tamo je upoznala svog profesora, Konstantina Ežea, i zaljubila se u njega – duboko, strastveno i beznadežno. Pisala mu je pisma ispunjena čežnjom, koja su tek mnogo godina kasnije izašla na vidjelo. Eže nije uzvratio osjećanja, ali emocije koje je Šarlota tada proživjela osjetno su oblikovale njene likove i priče.
Zajednički pokušaj sa sestrama da se probiju kao pjesnikinje bio je tiha katastrofa. Njihova zbirka poezije, objavljena o sopstvenom trošku, prodanaa je u svega dva primjerka u prvoj godini. Ipak, taj prvi poraz bio je samo uvod u ono što će uslijediti – književnu slavu i mjesto među velikanima.
Uprkos uspjehu, Šarlota je ostala stidljiva i zatvorena. Londonska elita željela je da upozna novu zvijezdu engleske književnosti, ali se autorka iz Jorkšira među njima osjećala kao da tu ne pripada. Njena snaga nije bila u nastupima, već u riječima koje je ostavljala na papiru.
Iako je izašla iz sjenke anonimnosti, Šarlotu je sve vrijeme pratila sjenka lične tragedije. Svi njeni najbliži – brat Branvel, sestre Emili i En – umrli su mladi, prije nje. Bronteovi su iz 19. vijeka poneli titulu genijalne, ali proklete porodice.
U 38. godini, nakon mnogo odbijanja, Šarlota se udala za sveštenika Artura Bela Nikolsa. Brak je, po svemu sudeći, bio srećan, ali kratkotrajan – manje od godinu dana kasnije, Šarlota je umrla, najverovatnije trudna, ostavivši za sobom ne samo priče, već i neizbrisivu tugu.
Šarlotina književnost imala je snažan odjek u ranoj feminističkoj misli. Njen prikaz junakinje koja se ne odriče samopoštovanja, slobode i moralnog integriteta – čak ni zbog ljubavi – bio je revolucionaran za viktorijansko doba. Džejn Ejr postala je simbol borbe za žensko pravo na samostalnost, unutrašnju snagu i glas u svijetu koji je ženu najčešće posmatrao kao sporednu figuru.
Danas, više od 170 godina nakon što je "Džejn Ejr" prvi put oslovila čitaoce sa "Sada ću vam ispričati priču o čudnom događaju u mom životu", Šarlotina priča – ona prava, tiha i lična – ostaje jednako fascinantna kao i njeni romani. I možda je, upravo zbog toga, još uvijek voljena.
(MONDO/V.K.)
