Gotovo svakog dana isplivavaju novi detalji monstruoznih likvidacija, otmica i drugih nedjela, koje je počinila 30-člana grupa u Srbiji, ali i u Crnoj Gori i regionu.
Posle krivične prijave koju je crnogorska policija podnijela protiv Veljka Belivuka, Marka Miljkovića i Nebojše Jankovića, kojima se s još nekolicinom Crnogoraca na dušu stavljaju najmanje još dva ubistva, Damira Hodžića i Adisa Spahića i otmica Mileta Radulovića, jasno je da naša policija, kao i MUP Srbije, nastavlja istragu najtežih zločina Belivukove ekipe, kao ogranka "kavačkog klana".
Neka pitanja još čekaju odgovor. Ali već dosad je na osnovu svjedočenja i presretnutih dekodiranih razgovora članova ove bande s aplikacije skaj vidljivo da su srpska policija i tužilaštvo pribavili dokaze za pet ubistava u kući smrti u Ritopeku, koje je teško oboriti.
U preciznim transkriptima njihovih razgovora navodi se datum i satnica, ko s kim komunicira. Vidi se, takođe, ko je i zašto ubijen. Neke likvidacije su bile povezane s obračunom sa "škaljarskim klanom", u drugima je riječ o sukobu sa suprotstavljenom navijačkom grupom na Partizanovom stadionu. I klasična pljačka i otimačina je bila motiv za ubistvo.
To je slučaj sa Zdravkom Radojevićem, kojem je ekipa htjela da otme automobile koje je posjedovao pošto im je priprijetio kad su prekrečili mural s likom njegovog brata, navijača Zvezde.
Lazar Vukićević, takođe nije ubijen zato što je navijač Zvezde, već zato što je trebalo satrti "škaljarce" u Beogradu.
Uz njega je iz istog razloga trebalo ubiti Aleksandra Šarca. Vukićević je nasjeo na namješteni telefonski poziv, Šarac nije. Šarca su potom ipak ubili u Tržnom centru "Ušće" posle nekoliko dana.
Radojevića natjerali da ostavi otiske na mecima
Belivukova grupa je razmjenjivala poruke u kojima je dogovarala plan za prikrivanje ubistva Zdravka Radojevića navodnim njegovim bjekstvom posle izrežirane pucnjave na kuću Miloša Budimira. Trebalo je Radojevića natjerati da ostavi otiske prstiju na mecima i pištolju. Na to su ga prisilili na spratu kuće u Ritopeku i potom ubili u bunkeru smrti u prizemlju.
24. 11. 2020.
Miloš Budimir šalje poruku N. N. licu i kaže da su ubili dečka koji je pucao na Kantonu, "mrtav je već nekoliko dana". Nešto kasnije šalje mu i fotografiju na kojoj je Zdravko Radojević vezan na najlonu. Fotografije možete vidjeti OVDJE:
6. 12. 2020.
Belivuk na grupu šalje sliku kako Zdravko puni okvir pištolja u Ritopeku i komentariše:
- Evo Kaniđa kaže da puni utoku, kreće na Aresa.
Miljković:
- Daj tu sliku da imamo.
Miloš Budimir šalje sliku vezanog Zdravka na najlonu, s trakom preko usta uz komentar:
- Sapleo se Kaniđa.
Srđan Lalić:
- Carski.
Belivuk šalje sliku sa Radojevićem kako sjedi s maskom na licu:
- I masku je spremio.
10. 12. 2020.
N. N. lice:
- Zajeban je bio Kaniđa u svoje vrijeme.
Miloš Budimir:
- Ja sam ga samo raskomadao.
Marko Budimir:
- Ja mu šamar nisam lupio.
Miloš Budimir:
- Ja sam ga nabadao malo. Morao sam da ga ponizim da shvati da je ispod nas... pošto je u jednom trenutku počeo da se kurči... Baš je bio bolestan u glavu, a i svi ostali organi nisu bili baš nešto.
Nije čudno što su advokati okrivljenih poveli borbu da ponište dio dokaza skinutih s telefonske skaj aplikacije, tako što većina nije odgovorila na optužnicu.
Oni sad pokušavaju da nađu formalno-pravnu rupu u odluci francuskog suda da otključa telefone s dokazima i da ih omogući srpskoj policiji i pravosuđu.
Ako je to u Francuskoj urađeno nelegalno, nelegalni su i dokazi, pokušaće da dokaže odbrana.
Ovi dokazi, međutim, nisu jedini, a prema svjedočenju srpskih stručnjaka, u Francuskoj je sve urađeno po zakonu.