Iako je SFRJ odavno prestala da postoji, u Crnoj Gori, pa i drugim ex yu zemljama mnogi pripadnici srednjih generacija rado se sjećaju proslave 29. novembra.
Crvene marame i plave kapice s petokrakom za đake prvake, partizanski filmovi na televiziji, jesenji raspust za djecu i odrasle, svadbe, i - nezaobilazni svinjokolj i čuvene partizanske pjesme. Jednom riječju - Dan Republike.
Praznik nije preživio raspad SFRJ ni u jednoj republici nekadašnje zajedničke države osim u Srbiji, gdje je ukinut tek 2002.
Istorijski, 29. novembar obilježavao je godišnjicu Drugog zasijedanja AVNOJ-a, kada je u Jajcu 1943. donijeta odluka o federalnom ustrojstvu države, a u stvarnom životu bio je praćen pravom svečarskom atmosferom, obiljem hrane i pića, svečanim akademijama i naravno, neradnim danima...
Nakon završetka rata, 1945. godine, 29. novembar se slavio kao Dan Republike i bio jedan od najvećih praznika u nekadašnjoj SFRJ - proslavljao se dva neradna dana u glavnim gradovima republika bivše države.
Dok se proslavljao, praznik je pratila potpuna euforija.
Najveće ushićenje vladalo je kod prvaka koji su na taj dan postajali pioniri i koji su i usred noći morali znati čuvene stihove "Svečanog pionirskog obećanja":
Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
I biti vjeran i dobar drug;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
I ideje za koje se borio Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!
I nisu samo ti stihovi odjekivali školama, ulicama, na televiziji. Mogle su se čuti i partizanske pjesme kao što je čuvena "Sa Ovčara i Kablara", zatim "Po šumama i gorama", "Nas dva brata", "Od Vardara pa do Triglava”, ali i neke manje poznate.
Poslušajte neke od njih:
Inače, partizanske pjesme nisu samo stvar prošlosti.
Članovi Udruženje za negovanje tradicije omladinskog rada "Pavle Korčagin“ i dalje na današnji dan pjevaju ove pesme, a možemo ih čuti i na koncertima, trgovima na prostoru nekadašnje Jugoslavije u izvođenju horova.
"Pjevanje partizanskih pjesama svjedoči o važnosti suprotstavljanja novim "fašizmima” današnjice: privatizacije, javnog i privatnog duga i sve većih društvenih nejednakosti. One podsjećaju na važnost udruživanja. Glas pojedinca teško se čuje, ali su udruženi glasovi mnogo glasniji, a poruka snažnija i jača”, istakla je svojevremeno etnomuzikolog Ana Hofman, autorka knjige “Novi život partizanskih pjesama."