Da li se NATO bombardovanje može dovesti u vezu s porastom broja oboljelih od raka i da li građani treba da strepe od municije koja je 1999. izručena na našu teritoriju, pitali smo srpskog epidemiologa Zorana Radovanovića.
Prema podacima koji se već godinama iznose, na teritoriju tadašnje države Srbije i Crne Gore tokom NATO agresije bačeno je 15 tona municije s osiromašenim uranijumom – najviše na Kosovo i Metohiju, a gađani su i Pčinjski okrug i Crna Gora.
Dio srpskih stručnjaka bombardovanje osiromašenim uranijumom i kancer u Srbiji i Crnoj Gori dovodi u direktnu vezu, međutim, takvim tvrdnjama suprotstavio se prof. dr Zoran Radovanović, koji se nalazi na čelu Etičkog komiteta Srpskog lekarskog društva, tvrdeći da se NATO bombardovanje ne može povezati s porastom broja oboljelih od raka, već time što Crna Gora i Srbija imaju staro stanovništvo, ali i drugim faktorima – gojaznost, pušenje, kasno javljanje ljekaru...
"Prvo, sa izuzetkom malog rubnog područja uz Kosovo i Metohiju, centralna Srbija uopšte nije gađana projektilima sa osiromašenim uranijumom. Kako može da postoji posledica bez uzroka?", upitao je Radovanović.
On ističe da u Srbiji nema neočekivanog porasta obolijevanja od raka, iako dio stručnjaka tvrdi suprotno pozivajući se na podatke Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, prema kojima je 2006. godine došlo do naglog skoka - novooboljelih od leukemije i limfoma za 59 odsto, a broja umrlih za čak 118 odsto.
Međutim, Radovanović kaže da stope iz godine u godinu “po malo rastu zbog toga što Srbija ima staru populaciju, a ne zbog NATO bombi".
"… Ako se situacija prikazuje na jedini pošten način, tj. uzimajući u obzir uzrast (to su takozvane uzrasno standardizovane stope), razlike praktično nema. Primjera radi, zloslutnici su najavljivali da će u Srbiji doći do masovnog pomora od raka 2004, pet godina nakon bombardovanja (kasnije su taj 'Sudnji dan' pomjerali za 2006, 2014, pa na kraju za 2019. godinu). Istina je da su prave (uzrasno standardizovane) stope umiranja od raka u centralnoj Srbiji bile iste 2004. i 2014.”, rekao je Radovanović za MONDO.
“Stopa smrtnosti je u vrhu svjetske liste, ali zato što imamo veoma staru populaciju. Stopu smrtnosti bi trebalo računati po uzrastu i onda je tri puta niža nego što se misli. Činjenica je da skoka smrtnosti od raka usled bombardovanja nema, već su drugi razlozi – kasno javljanje ljekaru, duge liste čekanja…”, kazao je on i dodao da nijedna svjetska organizacija ne potvrđuje povezanost uranijuma s rakom.
Ako hoćemo da rušimo to što kaže svjetska nauka, potrebni su nam čvrsti argumenti, kaže Radovanović.
Koliko je bila povećana radioaktivnost na Kosovu nakon gađanja municijom s osiromašenim uranijom 1999. godine, prema zvaničnoj statistici kojom raspolažete?
"Ne postoje podaci (od Kumanovskog sporazuma nemamo tamo pristupa), a inostrani izvori pominju povećanje ukupne radioaktivnosti od manje od jedan odsto (0,8-0,9%)”, kaže epidemiolog i dodaje da je prirodni fon radioaktivnosti zemljišta u različitim područjima u svijetu razlikuje se i za 20 puta (2.000 odsto), tako da navedena minimalna razlika ne bi trebalo da ima efekata na zdravlje".
Pominje se, kako navodi, da na Kosovu i Metohiji ima više raka nego ranije, ali se to najprije pripisuje sledećim činiocima: boljoj evidenciji obolijevanja i umiranja, i izloženosti stanovništva faktorima rizika tokom prethodnih godina, prije svega učestalosti pušenja.
TUMORI I FAKTORI RIZIKA
“Od pet do 10 odsto tumora je pod uticajem naslednih činilaca. Ako njih isključimo, procjenjuje se da ulogu u nastanku raka imaju sledeći faktori rizika (zbir je 100%): pušenje – 33%; prekomjerna tjelesna težina – 20%; infekcije – 16%, nepoznati faktori, nedovoljna fizička aktivnost, nepovoljna ishrana i izloženost na radnom mjestu (azbest i sl.) – po 5%, alkohol i reproduktivni faktori (broj trudnoća, dojenje itd.) – po 3%, zračenja (sunčevo i jonizujuće, skoro isključivo zbog medicinskih postupaka) i zagađenje životne sredine – po 2%, te na kraju, ljekovi – 1%”, kaže Radovanović.
Prema podacima Crnogorskog društva za borbu protiv raka u Crnoj Gori godišnje od raka oboli više od 1,5 hiljada osoba, a umre oko 1000 ljudi.
Najčešći tumori kod muškaraca su rak pluća, prostate, i debelog crijeva. Kod žena najčešći su karcinomi dojke, debelog crijeva i pluća.
Radulović ističe da je razumno biti zabrinut, ali ne zbog nepostojećeg osiromašenog uranijuma, već zbog raznih otrova oslobođenih prilikom NATO bombardovanja petrohemijskih postrojenja.
"Uranijum jeste toksičan i malo radioaktivan, ali nigdje nije dokazano da izaziva rak. NATO bombardovanje je naravno bilo agresija, pobijeni su mnogi ljudi, uništena je industrija. Nije moralno izmišljati epidemiju raka i plašiti ljude, tvrdi epidemiolog.
On je kao jedan od primjera naveo i to što se na Kosovu, gdje je bačeno najviše municije s osiromašenim uranijumom tokom 1999, nalazi američka vojna baza “Bondstil” koja je projektovano za više hiljada ljudi.
"Oni se tamo slobodno kreću i dišu, nemaju nikakve maske na glavama. Ne dovodim u pitanje da li je ispravno to što su nas bombardovali ili ne, već nije potrebno da se diže pretjerana panika. U Srbiji i drugim zemljama je rak u porastu. Rak pluća je najčešća posledica pušenja. Rak grlića materice se dobija od spoljnog faktora, zna se o kom virusu je riječ", kaže Radovanović.
U sledećem tekstu koji će MONDO objaviti povodom NATO bombi s osiromašenim uranijumom i njihovom uticaju na zdravlje ljudi, čitajte šta kažu stručnjaci koji osiromašeni uranijum i porast broja oboljelih od kancera dovode u direktnu vezu.