Milorad Veljić Mange, jedini kojem je i čuveni Ljuba Zemunac odavao priznanje, važio je za jednog od najjačih ljudi u tadašnjoj Jugoslaviji.
Jedini čovjek koji je jači od mene je Mange sa Žarkova! - govorio je Magaš, a Beogradom su kružile priče kako je Veljić odjednom tukao i po desetak ljudi koji su letjeli preko kafanskih stolova kao u holivudskim filmovima.
Neke od tih priča i dan-danas kruže Beogradom a najpoznatija je ona o susretu sa Željkom Ražnatovićem Arkanom.
Ražnatović, koji je u to vrijeme bio strah i trepet, došao je u jednu kafanu u kojoj je već bio Veljić i počeo da prepričava doživljaje iz zatvora iz kog je upravo izašao. Kako pričaju upućeni u taj događaj, Arkan je "na svoj bučni i hvalisavi način" opisivao kako je preživio svašta "iza brave", kako zatvor nije za svakoga i kako samo najjači mogu tamo da opstanu...
Kada je Arkanova priča dostigla vrhunac skočio je Mange koji je sjedjeo nekoliko stolova dalje.
Ajde bre balavac, šta ti znaš šta je zatvor?! Ja sam 15 godina robijao, a tebe je stalno tatica vadio! - zagrmeo je Veljić i nastavio da ga proziva i ponižava pred drugima dok su svi ćutali.
U kafani je zavladao muk, svi su čekali Arkanovu reakciju. Ražnatović je tada samo rekao: "Dobro, Mange, neka ostane na ovome", i napustio je kafanu.
Prema riječima onih koji su ga poznavali Mange je bio stara garda, čovjek iz vremena kada se sve rješavalo pesnicama. I u tome mu niko nije bio ravan. Međutim, kada je počelo ludilo devedesetih povukao se "sa asfalta".
Kažu da nije sebe vidio u svetu u kome se pucalo kao na Divljem zapadu. Živio je skromno, porodičnim životom i umro je prirodnom smrću.