Kolašinac Milo Šćekić i ovog četvrtka, u redovnoj MONDO rubrici predlaže našim čitaocima knjige koje vrijedi pročitati.
Ono što zasigurno zvuči paradoksalno, ali je isto tako i činjenica, egzaktna, empirijska, utemeljena čak u kliničkoj praksi je da literatura obogaćuje identitet, povećava imunitet, umiruje i bistri um, snižava pritisak i lučenje hormona stresa...
Teško je iscrpsti sve benefite kojima ste privilegovani u vremenu druženja sa knjigom!
Portret umjetnika u mladosti - Džejms Džojs
Nezaboravna priča o duhovnom emancipovanju jednog izuzetno delikatnog, hipersenzitivnog, dječaka Stivena Dedalusa. Obdaren superiornim umjetničkim temperamentom, ispoljenim u ranom uzrastu, Stiven se suprostavljam svim dogmama kojima je vezan za zavičaj, porodično gnijezdo i crkvu.
Njegova suptilna različitost otkriva nam osebujan duh kojim polako izgrađuje svoje samopouzdanje i životni svjetonazor. Osjećajući i duboko intimno proživljavajući sve stege kojima ga porodica, i rigidni katolički koledž pokušavaju ukalupit, kod njega se polako stvaraju najautentičnije duhovne potrebe oličene u umjetničkim skolostima. U ovom genijalnom djelu pronašao sam najbolji opis trenutka kada se čovjek nagnuo preko krajnjih granica svojih mogućnosti u proživljavanju ekstaze:
"Očni kapci su mu drhtali kao da su osjećali beskonačna ciklična kretanja zemlje i njenih satelita, drhtali kao da su osjetili čudesnu svjetlost nekog novog svijeta. Duša mu je tonula u neki novi svijet, čudesan, nejasan, neizvjesan kao pod morem, svijet kojim su prolazile neke maglovite prilike ili bića. Svijet, treperenje ili cvijet? Trepereći i dršćući, dršćući i otkrivajući se, svjetlost koja je svitala, cvijet koji se otvarao rasprostirali su se, beskrajno se ponavljajući, zarudjevši grimizno, razvivši se i izblijedivši u najbledje ružičasto, list za listom i talas svjetlosti za talasom svjetlosti, plaveći sva nebesa svojim nježnim sjajem, i svaki sjaj je bio dublji od drugog."
Mi djeca sa stanice Zoo - Kristiana F.
Surovo iskrena, istovremeno zavodljiva i odbojna ispovijest Kristijane Felšerinov iz Berlina, zasigurno najpoznatije njemačke zavisnice, muzičarke i glumice. Kroz ovu potresnu hroniku nadprosječno nadarene umjetnice otkrivamo najranije iskustvo konzumiranja narkotika.
Postavši zavisnica već u četrnaestoj godini, Kristijana nam otkriva sav užas života zavisnice, od heroinske zavisnosti do prostituisanja, ujedno raskošnim stilom opisujući malaksalost, iznurenost i dekadenciju jednog društva.
Posle izdavanja ovog djela, koje je Kristijana ispričala dvojici novinara, počela je njena bespoštedna borba protiv bolesti zavisnosti. U jednom od poslednjih intervjua je izjavila:
"Mnogi su mi rekli da neću doživjeti 40 godina, a danas imam 51. Da sam se zaista toliko drogirala, koliko su drugi tvrdili da jesam, ne bih preživela."
F. M. Dostojevski - Krotka
Novela koja se čita u jednom dahu, a zaslužuje da bude čitana više puta, jer je sva od nijansi koje se postepeno novim čitanjem, najbolje s olovkom u ruci, otkrivaju.
Prisustvo smrti, ili bolje: mrtve žene, pred kojom muž raspravlja sa sudbinom, daje naročit značaj svakoj riječi, jer svaka ima odredjenu težinu, boju, nijansu. Kao da se glavni protagonista svlači, kao da skida i sopstvenu kožu da bi obnažio samu dušu, da bi ogolio svoju savjest.
Njegov mozak, sav u grozničavom zanosu, mora da sabere misli u jednu tačku i odgovori na ono najbitnije. Mislim da je onaj ko je, iole ozbiljno, iščitavao ovu novelu bio na granici ništavila i da se osjetio šokiranim, jer ona ne dopušta da razmišljamo o sporednom - jer nameće debatu i suštinskom, egzistencijalnom i metafizičkom. Veliki Tomas Man je pisao o ovoj noveli:
"Divovska drama podesna za scenu bezmalo cijelom svojom strukturom; radnja koja potresa dubinu ljudske duše, a koja je zbijena u nekoliko dana, predstavljena u nadrealističnom i grozničavom monologu."
A evo i preporuka iz prošlog mjeseca: