U današnje vrijeme, kreatori inspiraciju često traže u tradicionalnim motivima, a crnogorska narodna nošnja, kao jedna od najljepših u Evropi, zaista jeste sjajan izvor kvalitenih i estetski vrlo privlačnih rješenja.
Jedan od takvih ukrasa, odnosno najpoznatiji svileni ukras na ženskoj nošnji jesu ošvice, koje su se uvijek izrađivale posebno, na lanenom platnu, i prišivale za bijelu košulju. Ono što ošvicama daje dodatnu vrijednost jeste to što su za razliku od ostalih djelova nošnje, žene same ručno šile i vezom ukrašavale košulje.
Sama košulja je od svilenog ili pamučnog ćenara, ravnog kroja, sa dugačkim ravnim rukavima. Oko vrata je okrugli izrez a na grudima prorez na preklapanje. Sa strana do ispod pazduha je po jedan pravougaoni umetak, što je košulji davalo potrebnu širinu. Oko vratnog i grudnog izreza, košulja je ukrašena ošvicama izvezenim zlatnom žicom, svilenim ili pamučnim raznobojnim koncem. Takođe, mali broj primjeraka pokazuje i to da su košulje ukrašavane i po prsima i dužinom rukava.
Pogledajte galeriju fotografija:
Zanimljiva karakteristika ovog veza je da nije izvođen na samoj košulji, već na pamučnom platnu, koji se našivao na košulju. To se radilo zbog toga što je ovakav vez veoma osjetljiv, pa se on po potrebi skidao, odšivao, obično prije pranja košulje ili kada bi se prenosio na novu košulju, što dodatno govori o njegovoj vrijednosti i značaju.
Ošvice kojima su ukrašavane košulje od svilenog ćenara najčešće su izvođene kombinacijom konca od pozlaćene srme sa raznobojnim svilenim koncem, a tehnika veza kojom su izvođene vrlo je stara, mada je u novije vrijeme pojednostavljena i izvodi se bodom krstića i polukrstića.
Platno na kojem su ošvice izvođene uslovljavalo je geometrijski ili geometrizirane floralne motive, kojih je do sada, prema primjercima sačuvanim u Etnografskom muzeju na Cetinju, evidentirano preko sedamdeset, i oni predstavljaju jedno od najznačajnijih blaga crnogorske kulturne baštine.
Pogledajte galeriju fotografija:
Aleksandra Blagojević