Septembarskom trilogijom o ajkulama u crnogorskom podmorju, ipak nije završen opus priča o ovim morskim nemanima na Mondu. Za nastavak serijala zaslužna je greška koja se potkrala u storiji “Čovjek je ajkuli vuk”...
U drugoj epizodi našeg serijala o ajkulama u crnogorskom podmorju pisali smo o najspektakularnijem ulovu morskog psa na južnom Jadranu koji se desio u zoru 5. avgusta 2011. godine. Svi crnogorski i medji u regionu javili su da je tog jutra morskog psa teškog preko 150 kilograma i dugog 2,20 metara ulovio Eršo Begzić ribar iz Starog Bara. MONDO je otkrio da Eršo nije sam izvadio neman iz vode, već da je vođa ribolovačke ekspedicije bio legendarni ribolovac Zoran Tošo Milović.
Ova informacija “ugledala je svjetlost dana” sa zakašnjenjem od tri godine zbog, kako nam je Tošo objasnio “urođene skromnosti stanovnika Šušanja” (predgrađe Bara). Čuveni ribar nam, međutim, tada nije otkrio i da morsku neman iz vode nisu izvukli samo on i Eršo...
“Mora da sam tokom intervjua za MONDO bio malo “pod gasom” pa sam zaboravio da pomenem Dragana Đurnića Đuza, inače specijalca za ajkule. Moguće da sam u spontanom razgovoru pomislio i da se podrazumijeva da je Đuz bio sa mnom u jednom tako rizičnom poduhvatu pa ga nisam pominjao. Ili su me omeli trema uz uticaj “pojačanog gasa”. Molim da se ispravi greška”, javio nam se Tošo, u želji da ne uskrati svog dugogodišnjeg kolegu, takođe skromnog Šušanjanina, njegovog komada ribarske slave.
Naknadno otkrivanje trećeg lovca na morsku neman izvađenu iz mora na 14 milja od obale Bara, obradovao nas je iz više razloga, od kojih je najatraktivniji svakako eksluzivni video materijal o jedinstvenom ribarskom podvigu koji je Đuz ljubomorno čuvao u svojoj arhivi. Tri godine nakon ulova, kako kažu Tošo i Đuz “velike crno-bijele ajkule”, čitaoci MONDA imaju priliku da prvi pogledaju snimke dolaska ribarskog trojca sa spektakularnim ulovom u barsku marinu.
Drugi razlog zbog kojeg je otkrivanje Đurnićeve uloge u lovu na, kako on i Tošo kažu, najopasniju neman ikad ulovljenu u crnogorskom podmorju je tvrdnja najboljeg poznavaoca morskih pasa u ovom dijelu Evrope, doktora biotehničkih nauka Alan Soldo, da je riječ o rijetkoj vrsti „atlantske ajkule“.
Iako je i ova vrsta vrlo opasna po ljude, ali srećom nikada ne prilazi obali, Đurnića je tvrdnja doktora Solda prilično razljutila.
„Ne, nije bila bijela no crna! Crno-bijela je, tako ćemo je zvati. Imala je one jedinstvene trouglaste zube po kojima je prepoznatljiva bijela ajkula, raspored zuba u čeljustima isti kao kod velike bijele, isti izgled... Evo, zato sam vam donio snimke da se sami uvjerite, a neka pogleda i doktor Soldo, pa neka ponovo analizira. A more bit i da je ovo velika crno-bijela ajkula...“, ispričao nam je podignutog glasa ali uz širok osmjeh Đuz.
Razljućeni, kako tvrde, umanjivanjem njihovog podviga od strane doktora Solda, Tošo i Đuz odlučili su da ponovo ulove veliku bijelu ajkulu i definitivno potvrde status najboljih u kategoriji lovaca na najopasnije stanovnike morskih dubina. U lov na veliku bijelu pozvali su i reportera Monda.
“Budi pripravan, krećemo u zoru a koju, javićemo ti na vrijeme, uveče”, poručio nam je na rastanku Đuz.
Na pitanje da li će u lov na veliku bijelu ponovo zvati i Erša Begzića, iz Starog Bara, odgovorio nam je Tošo: “Erša ćemo da zovemo samo da se slika sa ulovom”.
Proslavljeni lovci na ajkule iz Šušanja najavili su da će u slučaju uspješnog lova, veliku bijelu ajkulu ponovo iskoristiti da prirede veliku gozbu u ribarskom gnijezdu kod Rajka Orlandića na vrhu Marine.
"Bacićemo je ponovo na gradele kod Rajka, osima ako ne bude dugačka sedam metara kao ona Splibergova. Onda ćemo morati nešto i da zamrznemo, za zimnicu", zaključio je Tošo prije svečanog slikanja za MONDO povodom odlaska na lov na veliku bijelu u kojem će ponovo morati da se prihvati uloge kapetana, odnosno vođe ekspedicije.