O hororu kraj Mogrena i danas se šapuće

Nakon priča o lovcima na ajkule u Crnoj Gori i njihovim ulovima, pozabavićemo se i onom drugom, mračnijom stranom ove teme - napadima morskih pasa na ljude i njihovim žrtvama.

O hororu kraj Mogrena i danas se šapuće Foto: MONDO/Mladen Stojović

Jedini poznati napad ajkule na čovjeka u crnogorskom podmorju, koji se završio tragično po žrtvu, desio se 13. jula 1955. godine. Tri mladića odveslala su drvenom barkom ka Budvi iz pravca Jaza, gdje su ljetovali u koloniji studenata. Kod uvalice na samom rubu desne plaže Mogren, tik do velike ravne stijene koja je i danas omiljeno mjesto za sunčanje, zastali su da se okupaju.

U vodu je prvi uskočio 21-godišnji student elektrotehnike iz Čačka Stevan Stevica Tomašević i ubrzo nakon toga bio napadnut. Atak je bio smrtonosan već u prvom naletu jer je od strahovitog ugriza morske nemani mladić bio gotovo prepolovljen.

Prema tvrdnjama lokalnih ribara, Tomaševića je napala velika bijela ajkula koju je primijetila i mornarička straža pokušavajući kasnije bezuspješno da je ulovi. Navodno, ajkula je bila dugačka čak 6,5 metara. Prema sjećanjima starijih Budvana, doplivala je u crnogorsko podmorje za jednim američkim brodom a ka obali ju je privukla lešina magarca koju je neko bacio nedaleko od uvale na rubu plaže Mogren gdje se desio smrtonosni napad.

Izvor: You Tube



Par dana nakon tragedije, porodica i prijatelji nesrećnog mladića isplovili su čamcima do mjesta nesreće i oprostili se od njega bacivši cvijeće i vijence u more. Mladić je prije skoka u vodu imao majicu Kajakaškog kluba Čačak koja je imala na leđima izvezeni broj 137, koji odgovara datumu njegove smrti...

Mjesec nakon tragedije, pri vrhu visoke stijene koja se uzdiže iznad uvalice na rubu plaže Mogren, porodica nesrećnog mladića postavila je spomen ploču. Ona i danas stoji na istom mjestu, ali natpis sa pljosnog kamena koji ograđuje uvalicu ispod stijene moguće je bilo pročitati jedino uz pomoć dvogleda. „Bilo“ zbog toga što je patina danas sakrila slova na tabli...

 Na tabli je ispisano: „U uvali iza ove stijene, kupajući se sa drugovima, 13 VII 1955 izgubi život Stevan - Stevica Tomašević, student elektrotehnike iz Čačka, u svojoj 22 godini, kao žrtva morske nemani. Neutješna porodica i drugovi“.

O ovom nemilom događaju, zanimljivo, nije izvijestio nijedan štampani medij! Prvi tekst posvećen tragediji kraj plaže Mogren, na koji smo naišli tragajući u arhivu, bio je članak objavljen u Pobjedi od 14. avgusta 1955. godine. Podgorički list je tada izlazio kao dvomjesečnik a tekst je zapravo bio posvećen postavljanju spomen table stradalom Tomaševiću.

„U Budvi je prošle nedjelje obavljena jedna neobična i tužna svečanost. Otkrivena je spomen ploča Stevanu-Stevici Tomaševiću studentu elektrotehnike iz Čačka“, piše u uvodu teksta.

Tek u trećoj rečenici spominje se kako je mladić stradao. „Nesrećni mladić koji je u Budvi ljetovao u koloniji studenata, nastradao je prilikom kupanja od morskog psa“, pisala je Pobjeda.

U nastavku teksta navodi se ko je prisustvovao i ko je održao govor tokom ceremonije...

Iz odnosa štampanih medija prema ovoj tragediji jasno je da napad ajkule na čovjeka, tik kraj jedne od najatraktivnijih plaža Jadrana, nije u ono vrijeme bila „društveno-podobna tema“. U ovom detalju treba tražiti razloge zbog čega se minulih godina u brojnim izvještajima povodom ulovljenih ili primijećenih ajkula na crnogorskom primorju, nesreća kraj Mogrena pominjala tek uzgred, bez osnovnih informacija i uglavnom uz netačne podatke.

Ovakav odnos medija potpomogao je stvaranju legende po kojoj je nesrećni mladić skočio sa stijene direktno u čeljusti nemani koja ga je nakon toga progutala...

U gotovo svim verzijama ove nesreće, mladić je bio žrtva velike bijele ajkule. Ova, za ljude svakako najmsrtonosnija vrsta morskog psa, veoma rijetko zalazi u Jadransko more i još rjeđe prilazi obali. U crnogorskom akvatoriju je, zvanično, ulovljena samo jednom. Prije 16 godina na pučini je mladunče ove nemani izvukao poznati budvanski ribar Ilija Rafailović.



Na osnovu informacija iz hrvatskih medija, iza svih smrtonosnih napada morskog psa na istočnoj strani Jadrana stoji upravo velika bijela ajkula. S tim u vezi zanimljiv je i znakovit podatak da u akvatorijumu nekada jugoslovenskog dijela Jadrana, od napada ajkule nikada nije stradao mještanin! Preciznije: Sve poznate žrtve bili su turisti!

Prvi registrovani napad se desio u Kraljevici je 21. avgusta 1934. godine. Žrtva je bila 17-godišnja Verica Novak iz Ljubljane. Prema predanju mještana otplivala je daleko od obale, pa nije čula povike upozorenja ribara koji su ugledali kako prema njoj idezlokobno peraje. Tijelo djevojke nije nikada pronađeno.

Malo nakon tragedije kod Mogrena, od napada ajkule kod Opatije stradala je 32-godišnja Njemica Karla Podzun. Nju je ajkula napala samo nekoliko metara od obale. Vrisnula je nakon prvog ugriza i počela da zapomaže. Prije nego su stigli da joj pomognu uslijedio i drugi napad u kojem ju je ajkula zauvijek odvukla u dubinu…

 Pet godina kasnije nedaleko od ovog mjesta stradao je 19-godišnji student iz Beograda Sabit Plana. Sa sedmoricom prijatelja 24. septembra otplivao je stotinjak metara od obale. I on je bio žrtva bijele ajkule koja mu je otrgla obje noge i dio ruke.

Na novi smrtonosni napad čekalo se ponovo pet godina. Desio se kod Bakra a žrtva je bio 33-godišnji Čeh Jozef Treliac. Njega je 16. avgusta dok je plivao uz ribarsku mrežu sa ulovom tuna napala bijela ajkula. Čeh se sa teškim povredama nekako dovukao do obale ali je ubrzo preminuo u bolnici.

Sledeći smrtonosni atak, ponovo bijele ajkule, stigao je opet nakon pet godina. Nesreća se ponovo desila u Istri, 5. Septembra 1971. kod Ike, a žrtva je bio poljski turista Stanislav Klepa. I Poljaka su, poput prethodne žrtve uspjeli da izvuku na obalu živog, ali je iskrvario do bolnice pošto mu je neman odgrizla obje noge.

Poslednji smrtonosni atak ajkule, naravno velike bijele, desio se 10. septembra 1974. godine kod Omiša. Žrtva je bio 21-godišnji Njemac Rolf Šnajder. Ovaj slučaj detaljno je opisan u hrvatskim medijima. Njemačkog turistu napala je pet metara duga bijela ajkula ali ga je, u prvi mah spasio Italijan Vitorio Solinji, koji je napao morskog psa i uspio da izvuče žrtvu na obalu. Nažalost, Šnajderu je ajkula odgrizla dio noge pa je i on iskrvario prije nego su uspjeli da mu pruže adekvatnu medicinsku pomoć.

Nakon ove tragedije na istočnom strani Jadrana zabiljžen je još samo jedan atak ajkule koji, na sreću, nije bio smrtonosan. Desio se kod ostrva Visa, u čuvenoj uvali Smokova, 6. oktobra 2008. Godine.Žrtva napada bio je slovenački turista Damjan Pesek (43). I on je imao susret bliske vrste sa bijelom ajkulom koja ga je ugrizla za lijevu potkoljenicu.

 Incident se desio samo desetak metara od obale gdje je Slovenac sa nekoliko zemljaka prethodno dugo ronio. U jednom trenutku ugledao je u vodi ajkulu, izronio i povikao “bijela psina, bijela psina”, ali je ubrzo potom i zajaukao.

Prijatelji su ga brzo nakon napada nemani izvukli na čamac, dok je ajkula kružila oko njih. Na sreću, Slovenac je imao adekvatnu pomoć prijatelja koji su usporili krvarenje, na vrijeme je stigao do Doma zdravlja na Visu odakle je helikopterom prebačen do splitske bolnice gdje je operisan.

Analiza dva zuba, koji su tokom operacije izvađeni iz noge Slovenca, potvrdila su da je preživio atak bijele ajkule duge oko tri metra.

Prirodni plijen velike bijele ajkule je tuna. To je jedna od rijetkih riba koja se poslednjih godine češće susreće u crnogorskom akvatoriju…

Sve vijesti