Nakon što je javnost šokiralo monstruozno ubistvo carinika u penziji Želimira Bokana u Baru, kriminolog Velimir Rakočević kaže da se ozbiljno moramo zabrinuti šta smo kao zajednica učinili u prevenciji ovakvih najtežih krivičnih djela.
Rakočević u razgovoru za Pobjedu podsjeća da se među uhapšenim osumnjičenima za ubistvo Bokana nalazi Rufin Vujović, koji je 2002. godine na monstruozan način ubio majku i njeno tijelo ubacio u zamrzivač.
“Monstruozni zločini izazivaju duboku uznemirenost javnosti i povećavaju strah od zločina”, kaže Rakočević za podgorički dnevnik.
Dok je radio u policiji kao inspektor, kriminolog se prisjeća da je bilo povratnika među počiniocima monstruoznih ubistava.
“Povratnika je bilo čak i kad su u pitanju istovrsna krivična djela, odnosno krvni delikti, iako u manjem broju slučajeva”, kaže Rakočević i dodaje da se monstruozno ubistvo definiše kao lišenje života druge osobe na način da se žrtvi nanose prekomjerne fizičke i psihičke patnje.
On objašnjava kako su patnje žrtve znatno većeg intenziteta u odnosu na druge oblike ubistva. U ovim slučajevima cilj počinioca je da što više muči žrtvu. To radi tako što joj odsijeca djelove tijela, zabada predmete u tijelo i slično.
“Zločinci su bezobzirni, bezosjećajni, bez samilosti i poštenja. Oni čak uživaju u svojoj okrutnosti i stravičnosti čina ubistva”, kaže Rakočević.
On ističe kako nakon počinjenog zločina ubica čini sve da sakrije leš i ukloni tragove, kao i predmete krivičnog djela. A potom nastoji da se što prije udalji sa mjesta zločina. Rakočević kaže da se u jednom broju slučajeva ubice ponašaju kao da nisu počinile krivično djelo.
“Bilo je primjera da ubica prisustvuje sahrani žrtve” kaže Rakočević.
On dodaje da su se zločinci najčešće ponašali kao nevine osobe. Nisu željeli da priznaju krivično djelo. Rakočević priča kako su nastojali da dokažu da razlozi za počinjeni zločin nijesu u njima samima. Najčešće su govorili da je žrtva odgovorna.
“To poricanje može biti potpuno, djelimično i uporno. Uporno laganje i poricanje zločina susreće se ne samo kod profesionalnih delinkvenata, već i kod primarnih izvršilaca. Kod stvarnih izvršilaca prisutno je nesigurno i nedosljedno poricanje zločina što ukazuje na indiciju slabog pravdanja”, kaže Rakočević.
On pamti i pojedine koji su posebno bili uporni, pa nisu priznali zločin ni kad izrdže dugogodišnju kaznu zatvora. Ubice su poticale iz različitih sredina, ali Rakočević navodi kako ih je najviše bilo iz urbanih predjela.
“Preovladavaju osobe sa margina hijerarhijske ljestvice”, kaže Rakočević u razgovoru za Pobjedu.
On iz poštovanja prema rodbini žrtva nije želio da iznosi detalje monstruoznih ubistava koje su počinile ove osobe.
Namonstruoznija ubistva
Pobjeda je podsjetila na najokrutnija ubistva koja su se desila u Crnoj Gori minulih godina.
Na Zabjelu, u Podgorici, 15. decembar 2010. godine u prorodičnom stanu policija je zatekla jeziv prizor dvije žene položene na pod dnevne sobe, jedna pored druge, prekrštenih ruku, sa jastucima ispod glava. Nigdje tragova krvi.
Ubio ih je pet dana ranije sin, odnosno brat Aleksandar Saveljić, za kojeg se ispostavilo da je duševni bolesnik.
Tri mjeseca nakon ubistva na Zabjelu, horor u Budvi. Srpski državljani, braća Gajo i Nebojša Savić, 22. marta ubili su Ratislava Cvetkova iz Bugarske. Nebojša je velikim brojem uboda bajonetom ubio Cvetkova, nakon toga testerom mu kidao djelove tijela, pokušao kiselinom, kao na filmu, da ukloni tragove zločina. Na kraju trup ubijenog je uz pomoć brata bacio i zapalio. Glava i ruke ubijenog nađeni su na drugom kraju Budve.
Osamnaestogodišnji Nikšićanin, Anto Ždralević 27. avgusta 2011. ubio je sugrađanina Laza Tripkovića. Na tijelu Ždralevićeve žrtve konstatovao je oko 40 ubodnih rana. Ubica je žrtvi prerezao i grkljan, izvadio lijevo oko, a pokušao je da izvadi i desno. Probao je i da zapali Tripkovića.
Ćemovsko polje, 10. oktobar 2011. Agonija Rajke Kaluđerović. Žena je oteta, mučena, silovana i zadavljena pertlama i kaišem od torbe. Počinilac je bio Nebojša Jovanović iz Smedereva, najamni radnik koji je 12 godina „privremeno" živio u Zeti, u Balabanima.