Obrazlažući prvostepenu oslobađajuću presudu, predsjednik krivičnog vijeća između ostalog je rekao da je sud morao da preuzme ulogu istražnog organa, imajuću u vidu navode optužnice koji su “ostali nedokazani”.

Iz ovakve optužnice ne može se utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hice u sada pokojnog Ljubišu Mrdaka, kazao je juče sudija Veljko Radovanović, izričući oslobađajuću presudu okrivljenima za pljačku Pošte u Nikšiću i ubistvo tog zaštitara.
U podgoričkom Višem sudu od optužbe su oslobođeni Mitar Knežević, Stojan Albijanić, Nemanja Miljković, Petar Zolak, Srđan Svjetlanović, David Banjac i Stefan Regojević.
Obrazlažući prvostepenu oslobađajuću presudu, predsjednik krivičnog vijeća između ostalog je rekao da je sud morao da preuzme ulogu istražnog organa, imajuću u vidu navode optužnice koji su “ostali nedokazani”.
“Iz ovakve optužnice ne može se utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hice u sada pokojnog Ljubišu Mrdaka. Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin, jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka”, prenose Vijesti.
Obrazložio je da se kod saizvršilaštva mora nedvosmisleno odrediti individualna radnja optuženih i njena povezanost sa radnjom drugih.
“Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost. Što je sud i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu. Ali nijedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način”, istakao je sudija Radovanović.
Ocijenio je da su propusti u tužilačkoj istrazi doveli “do ovakve optužnice”, navodeći da su pojedine tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje, a neke na nivou indicije ili čak ni na tome.
Radovanović je naveo da se sud trudio, iako mu to nije dužnost, da sprovodi istragu na ročištima za suđenje, ali da ni desetine sati video snimaka nisu doprinijeli rasvjetljavanju slučaja.
Istakao je da se ni na jednom snimku optuženi ne vide sa sigurnošću i nedvosmisleno, niti se na nekima od njih može vidjeti vozilo “nisan” bijele boje, koje se pominje u optužnici.
“Mitru Kneževiću se stavlja na teret da je Albijaniću dao upustva da dovede vozilo i da ga krije. Dokazna građa ne potvrđuje to. Nijedan dokaz ne potvrđuje ni to da je Mitar Knežević krio vozilo. Ni na jednom snimku se ne može utvrditi da ga je vozio ili da se nalazio u njemu. Ne može se utvrditi ni da je krio vozilo, ni da ga je na dan izvršenja djela predao”, rekao je sudija.
Dodao je da iz ovakve optužnice sud nije mogao da utvrdi ni da su tačne optužbe za Stefana Regojevića i ostale koji se dovode u vezu sa trenutkom izvršenja pljačke pošte i ubistvom Mrdaka.
Iz optužnice se, prema njegovim riječima, ne može utvrditi ni ko je od optuženih kundakom puške udario u glavu Dragišu Dendića, ko je od optuženih odgurnuo njegovog kolegu zaštitara oštećenog Igora Ivanovića, ko je od optuženih biber sprejom poprskao oštećene.
“I ono što je najbitnije, ko je od ovih optuženih ispalio više projektila u pokojnog Mrdak Ljubišu. Saglasno sudskoj teoriji i praksi, kod saizvršilastva se mora jasno i nedvosmisleno individualizirati radnja svakog od optuženih i njihov objektivni doprinos izvršenju krivičnog djela. Što znači da osim sporazuma o zajedničkom izvršenju djela i ideje podjele rada je odlučno i značaj same radnje doprinosa pojedinca što opet znači da se mora utvrditi konkretna radnja nekog od optuženih, a naročito u kakvoj je ona vezi sa radnjom neposrednog izvršioca i nastalom posljedicom. Navedeni nedostatak u optužnici povlači za sobom i vise drugih nedostataka koji se javljaju u tom slučaju, a to je da se ne može utvrditi doprinos svakog od četvorice optuženih za ovo krivično djelo a što bi bilo od značaja između ostalog i za određivanje visine kazne za svakog od optuženih jer se u ovom konkretnom slučaju ne može znati koji je od ove četvorice optuženih ispalio hice u pokojnog Ljubišu Mrdaka. Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da kroz dokazni postupak eventualno utvrdi i individualizuje radnje svakog od četvorice optuženih čime se ne bi povrijedio objektivni identitet optužbe, a što je sud i pokušao na način stoje neposredno saslušao više desetina svjedoka očevidaca događaja ispred Pošte u Nikšiću, preuzimajući na taj način i istražnu ulogu koja je prevashodno namijenjena policijsko-tužilačkim organima, ali nijedan od saslušanih svjeoka nije mogao da prepozna bilo koga od optuženih. U spisima predmeta nema bilo kojeg personalnog ili materijalnog dokaza koji bi na pouzdan i jasan način smjestio ovu četvoricu otpuženih na lice mjesta, odnosno da su isti izvršili prethodno opisane radnje koje su im stavljene na teret”, naveo je sudija, prenose Vijesti.