Svi oni koji su povjerili svoje (ili, u krajnjem slučaju, tuđe) pare Atlas banci izgleda da se nisu usrećili prinudnom upravom koju je nad ovom bankom, doskora pod kontrolom sada prokaženog i od crnogorskog zakona "odbjeglog" biznismena Duška Kneževića, uvela Centralna banka Crne Gore.

Za četiri mjeseca tuđeg "upravljanja" iz banke je "nestalo" bar devet miliona eura depozita.

Tako ispada prema podacima iz vremena uvođenja prinudne uprave 7. decembra 2018, do proglašenja stečaja 5. aprila 2019. godine. Iz sektora za kontrolu banaka u CBCG, kazali su da ukupni depoziti u Atlas banci iznose 190 miliona eura, od čega su garantovani depoziti (do 50.000 eura po partiji računa) 89 miliona eura, dok su oni na dan uvođenja privremene uprave iznosili 98 miliona eura.

Pitanje je gdje su pare nestale, jer u vrijeme prinudne uprave bio je zabranjen odliv novca iz banke, osim u specijalnim slučajevima (isplata plata i penzija i sl). Teško da je u Crnoj Gori, s prosječnom platom tek nešto većom od 500 eura u tom periodu isplaćeno plata sa računa u banci za čak 15.000 ljudi!

Zabranjene su bile sve transakcije sa depozitima, u što se lično uvjerio novinar portala MONDO koji je pokušao da uplati pare sa svog depozita kako bi pokrio minus na svojoj kartici i minus na računu koleginice. U banci su rekli "ne može".

Za sada zvaničnih odgovora nema, ali jedno od mogućih "rješenja" ove zagonetke je da je u vrijeme prinudne uprave dozvoljeno da se može raditi "unutrašnji promet", tj. da se depozitom s jednog računa može isplatiti neki dug, kredit, čak teorijski kupovati nekretnine ili roba prelaskom novca s računa na račun, kao da banka radi normalno.

CILJAN KNEŽEVIĆ, NA GUBITKU - GRAĐANI

Prinudna uprava je u banku ušla s obrazloženjem "zaštite interesa deponenata i spriječavanja daljeg pogoršavanja finansijske situacije", a iz nje izašla da bi mjesto ostavila stečajnom upravniku.

Na gubitku su prije svega crnogorski građani, neke opštinske uprave i firme ali, zanimljivo je, ne one Kneževićeve. Držeći se stare narodne da se "ne drže sva jaja u kući u istoj korpi" Knežević nije držao pare na istom mjestu gdje ih je pravio. Atlas grupa i s njom povezane firme, neke solidne a neke rizične i neprofitabilne, od banke su dobijale kredite ali u ovoj banci nisu imale neke značajnije sume. Prema izvještaju revizora iz 2017. godine, te firme imale su u Atlas banci svega 1,3 miliona eura, što je oko 0,7 odsto ukupnog iznosa depozita koji su bili u banci.

Novac 100 hiljada klijenata zarobljen je na duže vrijeme u Atlas banci. Građani u Atlas banci imaju 109 miliona, privatne firme 56, država oko 11 miliona…

A samim stečajem iz banke praktično "nestaje" još oko 38 miliona eura depozita - 21 milion eura građana i firmi sa računa koji prelaze garantovani iznos i još 17 miliona eura s računa nerezidenata (stranaca) - za koje je pitanje da li će ikada biti naplaćeni eventualnom prodajom imovine banke koja se procjenjivala na 210 miliona eura, ali koja u stečaju vrijedi mnogo,mnogo manje.

Pitanje je i šta će biti sa 63 miliona koja je blokirao Viši sud na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva.

BEZ SLAMKE SPASA

Formalno, posljednja nada za spas banke bila je akcija prodaje paketa za dokapitalizaciju banke, vrijednog 22 miliona eura. U zatvorenoj ponudi, kojom su tokom januara i februara postojeći akcionari pozvani da svježim novcem povećaju kapital banke nije bilo zainteresovanih. Isto se ponovilo i u martu, u otvorenoj ponudi svim zainteresovanima na domaćem i svjetskom tržištu.

U ovom drugom dijelu je doduše zainteresovanih bilo, ali CBCG je utvrdila da "nisu kredibilni" i nije im dala da ulože u banku.

Odsustvo zainteresovanih da daju pare banci koju pritiska država nije ništa čudno. Već samo uvođenje prinudne uprave značilo je da će slobodni depoziti pobjeći čim se ukaže prilika, otvore računi, a onda bi potencijalni investitor morao da iskešira najmanje 100 miliona, a ne navedenih dvadesetak.

U regionu, a to pokazuju i iskustva srpskih banaka (Agrobanka, Univerzal, Razvojna banka Vojvodine...) kad god centralna banka uvede prinudnu upravu, možete se pozdraviti sa najavljenim "saniranjem i ozdravljenjem banke".

Ne radi se tu o obezbjeđenju sigurnosti depozita građana i privrede već je politika ipak na prvom mjestu. Jer da se radi o priskakanju u pomoć deponentima, do potrebe za prinudnom upravom ne bi ni dolazilo pošto su banke, ili bi bar trebalo da budu, pod stalnom kontrolom centralne banke. A kad se nešto stvarno kontroliše, teško je da odjednom "propadnu".

Suštinski, država je mogla, da je htjela, da sama dokapitalizuje Atlas banku, sredi je i nakon toga proda. Takav ulazak države ne bi izazvao bježanje depoziti prvog slobodnog dana.

Ali CBCG se "opredjelila" da državi preporuči da ne ulazi u vlasništvo, pravdajući to time da ona nije sistemska banka i da izloženost države nije velika. U prilog tome idu i informacije da za tako nešto nije bilo podrške Svjetske banke i MMF.

Međutim, država se odlučila da igra tvrdo i policija je dan prije uvođenja prinudne uprave saopštila da je višemjesečna istraga pokazala da je "preko Atlas banke oprano više od pola milijarde eura". Banka je, međutim, saopštila da je njihovo poslovanje otvoreno za sve provjere nadležnih državnih organa i da je prošlo sve supervizije i domaćih i međunarodnih regulatora. I banka tu ne laže.

A ŠTA KAŽU IZVJEŠTAJI

Da bi stvar bila jasnija oko toga da li je cijelo ovo zamješateljstvo "bankarsko" ili "političko" pitanje, dovoljno je pogledati dva finansijska izvještaja CBCG o Atlas banci - onaj iz 2018. godine koji je uslovio prinudnu upravu i direktno proizveo stečaj, i onaj iz 2015. godine, koji je proizveo "tišinu".

Prema Izvještaju o kontroli koji je CBCG napravila 14. novembra 2018. godine, Atlas banka je te godine imala drastičan pad solventnosti, tj. mogućnosti da plaća račune i dugove koji joj dođu na naplatu.

Koeficijent solventnosti Atlas banke na dan prve kontrole (31. maja 2018) iznosio je 8,45 odsto a zakonski minimum je deset odsto. Ali Atlas banka je, bar prema izvještaju CBCG, servisirala sve svoje obaveze i bila je likvidna (imala je slobodnih para na računu).

Samo četiri mjeseca kasnije, u drugoj kontroli (30. septembra 2018), koeficijent solventnosti drastično pada i iznosi 2,97 odsto, praktično tek malo iznad granice automatskog uvođenja stečaja prema Zakonu o bankama (2,5 odsto).

Podizanje novca sa računa u Atlas banci od 24. aprila?

Ovo poniranje sposobnosti plaćanja dugova uslovljeno je direktno dejstvom države.

Prvo 12. juna 2018, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) blokira banci 63 miliona eura zbog navodne utaje poreza preko e-komerc transakcija. Pogađate, e-komerc je najprofitabilniji i najvažniji dio biznisa cijele Atlas banke.

Ubrzo ta kvalifikacija postaje neodrživa, pa je Tužilaštvo mijenja u sumnju u pranje novca. No, bez obzira na etiketu Tužilaštva, Centralna banka te milione isključuje iz obračuna likvidne aktive i likvidnost pada ispod zakonskog minimuma.

Drugi udarac slijedi u julu. Banka gubi spor sa firmom Kaspia Property Holdings Limited Dubai iz Dubaija, i mora da plati odštetu. U to ime 15,2 miliona eura odlazi na račun te firme, navodno jednog azerbejdžanskog ministra, u Prvoj banci Crne Gore. Knežević tvrdi da Atlas banka nikada nije dala garanciju za sporni kredit, već samo "nacrt garancije".

Uprkos ovim udarcima, prema navodima CBCG, banka "do dana pisanja izvještaja nema nerealizovanih naloga", što znači da je Atlas banka do kraja godine redovno plaćala sve obaveze i platni promet je funkcionisao bez problema.

Šta je Duško Knežević sve posjedovao, a onda uništio?

E sad… Kad vas državno tužilaštvo označi da "perete pare", teško da ćete biti poželjan partner za pozajmljivanje novca na domaćem finansijskom tržištu, pa guverner CBCG Radoje Žugić na skupštinskom odboru izjavljuje da "više ne može da garantuje da u Atlas banku neće biti uveden stečaj", kao što je tvrdio samo nekoliko nedjelja ranije.

I stečaj se uvodi 5. aprila na osnovu neadekvatnosti kapitala, ali da li je to i koliko tačno izgleda da će morati da utvrdi sud.

Atlas grupa podnijela je tužbu Upravnom sudu u kojoj praktično kaže da je CBCG žonglirala parametrima i prikazala imovinu banke manjom a obaveze većim nego što jesu. Čak i takva "slobodna procjena" je prema navodima Atlas grupe, "utjerala" banku u minus od "skromnih 103.000 eura".

Dovoljno je ilustrativan jedan podatak žalbe: CBCG je prilikom vrijednovanja akcija koristila nominalnu vrijednost, a ne tržišnu, koja je apsolutni standard za vrijednovanje takvih pozicija banke, o čemu se izjasnila i renomirana revizorska kuća.

Ne morate biti berzanski ekspert da biste tu uočili neke nejasnoće. Zamislite samo da ste kupili akcije kompanije Google kada je 2004. godine izašao na berzu, po 54 dolara. A onda vam danas to neko (CBCG) računa po toj cijeni, iako one danas vrijede 1.200 dolara.

Bilo kako bilo, Atlas banka je bila u problemima duže vrijeme i moglo bi se reći da CBCG nije imala izbora. Moglo bi se, ali samo ako se nemaju u vidu izvještaji sa prethodne kontrole, iz 2015. godine. A oni su mnogo gori od ovih, tri godine kasnije.

Prema izvještaju o kontroli iz 2015. godine (tadašnjeg viceguvernera za kontrolu banaka Velibora Miloševića) koeficijent solventnosti 30. septembra 2015. godine iznosio je minus 12,39 odsto. Znači veći nego dvostruko preko dozvoljenog.

Tada je zapisano i da bi, sve i da banka preduzme sve predložene mjere poboljšanja, njihov efekat bi popravio solventnost na minus sedam odsto.

Kontrolori su našli da je banka u papirima precijenila svoj kapital, potcijenila kreditni rizik, da je rizik likvidnosti visok a sama banka potkapitalizovana. Naravno, kako to već biva kod velikih biznismena u regionu koji imaju i svoje banke, većina rizičnih kredita bila je data firmama iz Atlas grupe ili povezanih sa njom, a tih firmi nema među značajnijim deponentima banke.

Tada je viceguverner Milošević rukovodstvu CBCG zvanično predložio uvođenje privremene uprave kao jedinog rješenja, ali izgleda da tada nije bilo vrijeme da se zatvori banka. I tada se znao krivac za stanje, traženo je da se zabrani kreditiranje firmi iz Atlas grupe i povezanih lica, isključe sve transakcija sa povezanim licima, kao i isplata depozita licima povezanim sa Atlas grupom. Pored toga, tražilo se i smanjenje troškova banke i da se ne isplaćuju dividende.

Savjet za fiskalnu stabilnost bio je upoznat s ovim izvještajem, ali izvještaj nije ni prihvaćen, ni odbijen. Čak nije uslovio ni dubinsku kontrolu banke - sve do juna 2018. godine i to dan prije nego što je SDT blokiralo 63 miliona eura a kojaj e uz to potrajala pet mjeseci, umjesto uobičajene tri nedjelje.

Atlas banka otišla u stečaj!

Uslijedila je samo tišina... sve do kraja 2018.

Šta dalje, osim suđenja? Pa, za početak, isplata garantovanih depozita. Prema posljednjim navodima kreće 30. aprila.

"Mi ćemo se potruditi, u zavisnosti od podataka koje dobijemo od stečajne uprave, da taj rok skratimo koliko budemo mogli", kaže Predrag Marković, direktor Fonda za zaštitu depozita, dodajući da su sredstva obezbijeđena, da je na računu Fonda 108 miliona eura, te da je na raspolaganju u slučaju potrebe 30 miliona eura ugovorenog aranžmana sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj.