Crnogorski parlament usvojio je danas Zakon o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, kojim se obezbjeđuju uslovi za stupanje Crne Gore u NATO.
Za usvajanje Zakona glasalo je 46 poslanika. Osim vladajuće koalicije, učlanjenje Crne Gore u NATO podržali su i poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), koji su jedini, od opozicionih partija, prisustvovali sednici parlamenta na Cetinju.
Paralelno sa održavanjem sjednice parlamenta, Demokratski front (DF) je organizovao protest zbog odluke da se, mimo referenduma, donese odluka o članstvu Crne Gore u NATO. Oni su poručili i da neće priznati odluku parlamenta.
Cetinje: DF neće prihvatiti odluku Skupštine
Predsjednik vlade Duško Marković kazao je na početku rasprave da skupština danas ima istorijsku privilegiju da donese odluku koja će se pamtiti dok bude Crne Gore i Crnogoraca.
"Ovakva odluka se nigdje osim na Cetinju nije mogla donijeti", saopštio je Marković.
Skupština: Ovaj dan pamtiće Crna Gora (FOTO)
Nakon donošenja i stupanja na snagu Zakona, Crna Gora će dostaviti svoj instrument potvrđivanja Sjevernoatlantskog ugovora Vladi Sjedinjenih Američkih Država, koja je depozitar Ugovora. Datum prijema tog instrumenta o potvrđivanju biće datum stupanja Crne Gore u NATO članstvo.
ANKETA: U NATO glasanjem u Skupštini ili referendum?
Đukanović: Konačno smo na mjestu koje nam pripada!
UGOVOR DEFINIŠE OPŠTE CILJEVE ALIJANSE
Sjevernoatlantski ugovor je osnivački akt NATO-a, sačinjen u Vagingtonu, koji je stupio na snagu 24. avgusta 1949. godine.
On definiše svrhu i opšte ciljeve postojanja i djelovanja Alijanse i detalje o načinu njihovog sprovođenja Ugovora.
Ugovor potvrđuje da ne utiče i da ne treba da se tumači tako da na bilo koji način utiče na prava i obaveze utvrđene Poveljom Ujedinjenih nacija iii na primarnu odgovornost Savjeta bezbjednosti za održavanje međunarodnog mira i bezbjednosti.
Ugovorom se strane obavezuju da rješavaju svaki medunarodni spor, u koji bi mogle da budu uključene, mirnim sredstvima i da se u svojim medunarodnim odnosima uzdržavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile na bilo koji način nespojiv sa ciljevima Ujedinjenih nacija.
Strane su se saglasile da će se smatrati da oružani napad na jednu iii vise njih u Evropi iii u Sjevernoj Americi predstavlja napad na sve njih.
“One će, shodno tome, u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pojedinačno i zajedno, preduzeti potrebne mjere, uključujući upotrebu oružane sile, radi ponovnog uspostavijanja i održavanja bezbjednosti”, objašnjavaju iz Vlade.
Predviđa se i obaveza uzajamnog savjetovanja strana, kad prema mišljenju bilo koje od njih postoji ugrožavanje teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti iii bezbjednosti bilo koje od strana.
Ugovorom se strane obavezuju da doprinose daljem razvoju mirnih i prijateljskih medunarodnih odnosa promovišući uslove stabilnosti i dobrobiti, da će težiti otklanjanju sukoba u svojim međunarodnim ekonomskim politikama i podsticati uzajamnu ekonomsku saradnju.
Strane se obavezuju da nijedan od postojećih ili budućih međunarodnih ugovora koji su na snazi između njih iii neke treće države ne bude u suprotnosti sa odredbama Sjevernoatlantskog ugovora.
Ugovor predvida da strane osnuju savjet, tijelo u kojem će svaka od njih biti zastupljena, radi razmatranja pitanja u vezi njegovog sprovođenja.
Ugovor predviđa mogućnost pristupanja novih članica, na osnovu jednoglasnog poziva država članica.
“Nakon što Ugovor bude na snazi 20 godina, svaka strana može prestati da bude strana godinu nakon predaje svog obavještenja o otkazu Vladi SDA-a, koja će obavijestiti vlade drugih strana o deponovanju svakog obavještenja o otkazu”, kaže se u tekstu Ugovora.
Pitanja stupanja na snagu, izmjena i dopuna, istupanja država članica, kao i određivanje Vlade SAD za depozitara, su predmet regulisanja završnih članova Sjevernoatlantskog ugovora.