Privlačnost, požuda i emotivna povezanost svode se na...
Biologiju!
Od momenta kada "kliknete" sa nekom osobom dok razgovarate do onog osjećaja da je to u pitanju najdivnija osoba na planeti, većina nas je (ili će) u nekom trenutku života iskusiti ljubav i osjećaje privlačnosti, požude i emotivne povezanosti kako se odnos dalje razvija.
Ali, šta ustvari izaziva ove osjećaje? (Oni koji žele da ostanu "nepopravljivi" romantici, neka ne čitaju dalje)
Privlačnost
Kada vas neko privuče, veliki broj hemikalija se otpušta u mozgu. Dopamin proizvodi osjećaj sreće, što dovodi do gubitka apetita i neprospavanih noći.
Norepinefrin aktivira reakciju u vidu stresa, što izaziva srce da kuca brže i znojenje.
Nivoi serotonina opadaju, što čini težim da se željena osoba izbaci iz misli, idealizujemo je i postajemo "slijepi" za sve eventualne mane te osobe.
Požuda
Kada uđemo u pubertet, testosteron i estrogen se aktiviraju u našim tijelima. Ovi hormoni stvaraju želju da se iskusi ljubav, pa se "dajemo" u potragu za partnerom.
Na to za kim ćemo da žudimo utiče veći broj faktora. Izgled i ličnost te osobe igraju veliku ulogu, a istraživanja su otkrila da imamo tendenciju da nas privlače osobe koje nas podsjećaju na naše roditelje.
Takođe, svjesno ili nesvjesno, "njušimo" potencijalne partnere, jer preferimamo miris onih koji imaju drugačiji imuni sistem od našeg.
Emotivna povezanost
Ukoliko neka veza treba da potraje, mora da se formira jaka veza između ljudi. Dva ključna hormona, oksitocin i vasopresin su uključeni u formiraju ove vrste emotivne posvećenosti.
Oksitocin se oslobađa kada se grlimo, ljubimo i imamo seks, i pomaže da se uspostave povjerenje i intimnost.
Vasopresin, hormon koji reguliše zadržavanje vode u tijelu, se takođe oslobađa tokom seksa i podstiče monogamiju. Endorfin takođe igra ključnu ulogu u vezivanju sa drugom osobom, jer kada se oslobodi potiskuje bol i stvara osjećaj sigurnosti.
Ljubav više i ne zvuči toliko romantično, zar ne?
