Zašto tinejdžeri ljute roditelje više nego mlađa djeca? Zašto su roditelji, čini se, najmanje tolerantni upravo prema adolescentima?
Tinejdžeri su, čini se, stalno ljuti na svoje roditelje, kao i oni na njih. I jedni i drugi imaju “kratak fitilj”, lako planu i razgovor za minut preraste u svađu. To su, vjerovatno, standardne scene u svakoj kući u kojoj živi tinejdžer.
Psiholozi tvrde da je svrha ljutnje kao emocije da nas motiviše da se pozitivno mijenjamo, odnosno da uradimo nešto čime ćemo biti zadovoljni. Međutim, tinejdžerima je jako teško to da izvedu, pa su njihovi postupci često destruktivni i nepromišljeni.
Zašto tinejdžeri ljute roditelje više nego mlađa djeca? Zašto su roditelji, čini se, najmanje tolerantni upravo prema adolescentima? Psiholozi tvrde da je stvar u promjenama koje se događaju sa tinejdžerom, a na koje roditelji nisu spremni.
Povećane umne sposobnosti tinejdžera da razmišlja i da bude kritičan omogućuju mu da preispituje roditeljske odluke, što često dovodi do konflikta. Jednostavno, mnogi roditelji nisu spremni da se pomire sa činjenicom da njihova djeca više nisu djeca. Intelektualni razvoj adolescenata praćen je i željom za nezavisnošću i sopstvenim identitetom, što je uzrok najvećeg procenta svađa sa roditeljima.
Tinejdžer počinje da odlučuje u svoje ime, a to nije lako prihvatiti. Zbog toga se roditelji jače i intenzivnije ljute na tinejdžere, jer ih ne smatraju dovoljno zrelim da donose odluke, pa takvo ponašanje tumače kao buntovništvo, neposlušnost, neodgovornost ili neopravdan prkos.
Psioholozi savjetuju roditeima da ostanu “hladne glave”, jer su oni zreliji i na njima je da se kontrolišu. Iako to zvuči logično, vrlo je teško to izvesti u praksi. Zbog toga je najvažnije da kontrolišete svoju ljutnju i bijes kada vas vaš tinejdžer sledeći put izbaci iz takta, pišu "Novosti".
Izbrojte do deset prije nego što izgovorite sledeću rečenicu i izbjegavajte izraze kao što su “uradićeš kako ja kažem, inače...” Tinejdžer će uvijek izabrati ovo “inače” i sukob će se samo zaoštriti. Verbalni okršaji i tjelesno kažnjavanje nikada ne dovode do rješenja, upozoravaju psiholozi.
Model ponašanja koji primenjujete prema djetetu biće isti onaj koji će ono promjenjivati prema svojoj djeci. Uvijek to imajte na umu prije nego što počnete da vičete, histerišete i postavljate ultimatume.
Istraživanja pokazuju da se tinejdžeri koji se svađaju sa roditeljima uglavnom samo toga i sjećaju iz djetinjtsva. Zaboravljaju sve zagrljaje, nježnosti, podršku i ljubav koju su dobili, a pamte samo oštre riječi prijekora i neprihvatanje.
Zbog toga se potrudite da se što manje ljutite na dijete, barem ne eksplicitno i intenzivno. Sjetite se da će adolescencija jednom proći i sve će se vratiti na staro, a odnos koji izgradite sa djetetom ostaje zauvijek i obilježava i vaše i njihove živote.
(MONDO)