Analitičari Kremlja se pitaju da li te razlike mogu dovesti do razmimoilaženja između "učitelja i učenika", ili je sve samo vješt manevar.
Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev 7. maja obeležava prvu godinu mandata u kojoj je ispoljio stil vladanja i ophođenja sa javnošću dosta različit od svog prethodnika Vladimira Putina.
Analitičari Kremlja se pitaju da li te razlike mogu dovesti do razmimoilaženja između "učitelja i učenika", ili je sve samo vješt manevar premijera Putina.
Po isteku drugog, ustavom dopuštenog mandata, Putin je za naslednika predložio svog bliskog saradnika i štićenika Medvedeva, a ovaj je uzvratio imenovanjem Putina za premijera. Obećali su da će zemlju voditi kao "tandem".
"Oni su dobri partneri, dijele zajednička stanovišta o ruskoj budućnosti, ali se jako razlikuju po porijeklu, načinu vladanja i gledištima kako voditi stvari", citira Rojters riječi jednog neimenovanog analitičara.
Tokom svoja dva predsjednička mandata 56-godišnji Putin, bivši pripadnik KGB-a, vratio je Rusiji ugled svjetske sile zahvaljujući privrednom oporavku zemlje, a sjedište predsjednika - Kremlj – učinio središtem ruskog života.
Putin je odlučivao o svim velikim pitanjima, na način da je "predsjednik odgovoran za sve u Rusiji", što je i naglasio u jednom od svojih intervjua.
"Sistem u kojem Kremlj odlučuje o svemu nije idealan", poručio je pak Medvedev, koji je morao da se uhvati u koštac s teškom ekonomskom krizom.
Medvedev se manje nameće ministrima, ne pokazuje otvoreno emocije, voli pravničke izraze i protokolarni stil, za razliku od Putina koji koristi narodni, često aforistički i grub jezik.
U ratu u Čeceniji ili u sukobu s ruskim oligarsima, Putin se katkad vodio emocijama, dok je Medvedev mnogo pragmatičniji. Medvedev liči na menadžera koji se više oslanja i uzda u sistem nego u svoju ličnu volju i želje, navode poznavaoci Kremlja.
Za godinu dana na mjestu predsjednika Rusije Medvedev je znatno smanjio nacionalističku retoriku Kremlja, izjasnio se za jačanje nevladinih organizacija, kojima je Putin želeo da ograniči rad i koje je prozivao da su "poluge zapadnih vlada".
"Medvedev je postsovjetski čovjek, on ne dijeli uspomene poput Putina na pad standarda i ugleda zemlje poslije kraha komunističke vladavine. Putin neguje ugled lidera koji voli susrete s vojnim zapovjednicima, leti borbenim avionima i plovi nuklearnom podmornicom, a Medvedev radije sjedi za kompjuterom", slažu se analitičari.
Oni se, međutim, razilaze oko odgovora na pitanje da li će Medvedev u većoj meri uvesti demokratiju u Rusiju i osloboditi je čvrstog zagrljaja Putina ili je sve to samo deo igre "ravnoteže moći" vladajućeg tandema.
Neki, poput Alekseja Muhina iz Centra za političke informacije, napominju da "Medvedevu očajnički treba vlastita baza moći i da sada mora da krene u osvajanje pristalica".
Drugi, kao Boris Makarenko iz agencije INSOR, smatraju da je promjenu ustvari odobrio Putin koji je izborom Medvedeva pokazao da je "spreman na određene korekcije svog političkog stila". A rezultat toga je "blaga liberalizacija" u upravljanju zemljom.
Medvedev je nedavno dao intervju "Novoj gazeti", oštrom kritičaru Kremlja i listu za koji su radile ubijene novinarke Ana Politkovska i Anastasja Baburova. Putin za osam godina predsjednikovanja nikada nije dao intervju "Novoj Gazeti".
Mnogi zato taj intervju Medvedeva ocenjuju kao politički signal da će jačati sloboda medija, čime ruski predsjednik jača i svoj imidž demokrate i liberala koji se znatno razlikuje od politike i nastupa Putina.
U tom kontekstu, kažu, treba gledati i učestalo pojavljivanje Medvedeva na raznim televizijama, gde objašnjava narodu šta sve vlasti preduzimaju da anuliraju ili ublaže efekte svetske ekonomske krize.
(Beta - Servis članaka)