Porijeklo sladoleda jedna je od gastronomskih zagonetki koja vjerovatno nikada neće dobiti konačan odgovor.
Pretpostavlja se da su Kina ili stara Persija bile među prvim kulturama koje su razvile dezert napravljen od od voća i izdrobljenog leda ili planinskog snijega. S druge strane, slična otkrića mogla su da ostvare i mnoge druge kulture koje su imale pristup ledu i nečemu slatkom što bi dodali u njega.
Dokazi nam predočavaju da iz Kine potiču prve mašine za sladoled, a ova poslastica u početku nije bila ni nalik onome što mi danas podrazumjevamo pod sladoledom, jer u njoj nije bilo ni mlijeka ni krema.
Mnogi misle da je recept za sladoled sa svojih putovanja po dalekoj Kini u Italiju donio Marko Polo, ali je poznato da su rimski carevi uživali u ovom dezertu vijekovima prije nego što je on i rođen.
U svakom slučaju, Italija igra veliku ulogu u popularizaciji smrznutih poslastica u Evropi, a među njima je i sladoled.
Sorbeto i granita zapravo je prije pre led kojem se dodaju različiti ukusi, nego pravi sladoled, ali imaju veliku istoriju primjene u drevnom svijetu. Najvjerovatnije je da su ove poslastice u južnu Italiju stigle sa Arabijskog poluostrva. Arabljani su koristili planinski snijeg i voćni sok za pravljenje sharbata, preteče italijanskog sorbeta.
Na Siciliji, desert napravljen od leda, šećera i različitih aroma poznat je kao granita i nešto je najsličnije originalnom sorbetu.
Današnji komercijalni sorbetto može da sadrži male količine mlijeka, ali mnogi se i dalje prave samo od voćnog soka ili sirupa i leda.
Proći će nekoliko vijekova prije nego što mleko i slatka pavlaka počnu da se dodaju u ove zaleđene poslastice. Zasluge za kreiranje prvog sladoleda u formi koju danas ima pridaju se Napolitancima, a prvi recepti zabeleženi su u kulinarskim knjigama iz 18. veka.
(MONDO)