Kada propuze, bebe često padaju na nosić, pa prilikom odabira poda treba razmišljati i o smanjivanju rizika od povreda
Pod ne smije da bude klizav, a potrebne su i prostirke od prirodnih vlakana, sa protivkliznim podlogama za "mekano prizemljenje".
Za bebinu sobu najprikladniji je parket - topao je, ne kliza se, lako se održava. Treba izbjegavati keramiku i druge hladne podove, koji nisu svojstveni našem podneblju. Najbolji su prirodni materijali, a vrsta poda - topao pod.
Pored parketa, u sobi za bebu prihvatljive podne obloge su i prirodni linoleum, eventualno laminat, a nikako vinil. Vinil podovi jesu laki za održavanje, odlično dizajnirani, brzo se montiraju i jeftiniji su, ali prema nekim istraživanjima - mogu da emituju potencijalno štetne komponente kao što su kadmijum ili ftalati (plastizeri), i to godinama nakon ugradnje.
Kada je riiječ o tepisima, boja i dizajn tepiha pružaju puno mogućnosti, naravno, u skladu sa enterijerom sobe. Na šarenom tepihu se lakše skrivaju fleke.
Najbolji materijali za prostirke u dječjim sobama su prirodni. Vuna je zdravija i dugotrajniji, ali nije otporna na fleke, a i cijena vunenih tepiha je veoma visoka. Sa druge strane, tepisi od vještačkih vlakana su jeftiniji, otporniji i lakše se čiste.
Kod tepiha za dječje sobe, u većini slučajeva se lice ili gazni dio izrađuje od vještačkih materijala, poput čistog polipropilena, ili u kombinaciji sa poliamidom, dok ga inostrani proizvođači izrađuju od čistog poliamida. Postoje i mješavine prirodnih i vještačkih vlakana. Donja strana tepiha treba da bude od prirodne gume ili jute, da bi se spriječilo klizanje.
Za dječje sobe su najpogodniji tepisi izrađeni od debljih igličastih struktura. Pri kupovini odaberite gušće tkanine, jer je to najbolji pokazatelj kvaliteta i otpornosti podne obloge.
(MONDO/Yumama)