Istraživanja javnog mnjenja, medjutim, pokazuju da iza tog preokreta ne stoji ideološko prestrojavanje Amerikanaca
Predsjednički izbori u SAD označili su jednu od najvećih promjena u podršsci strankama - premda je više riječ o odbacivanju republikanaca nego o prihvatanju demokrata.
Istraživanja javnog mnjenja, medjutim, pokazuju da iza tog preokreta ne stoji ideološko prestrojavanje Amerikanaca.
Kao pristalice Demokratske stranke izjašnjava se 39 odsto američkog biračkog tijela, dok Republikansku stranku podržava 32 odsto birača, rezultati su ankete radjene za agenciju AP i američke televizijske mreže.
Anketa pokazuje da se kao pristalice republikanaca izjasnio najmanji broj birača od predsedničkih izbora 1980. godine i u velikom je raskoraku sa odnosom 37-37 zabilježenom na izborima 2004. godine.
Ali i pored velikog pomaka ka demokratama, praktično nijema promjene u ideološkom svrstavanju. Ove godine se 22 odsto birača izjasnilo kao liberali, u poredjenju sa 21 odsto 2004. godine, umjerenih je 44 odsto, u poredjenju sa 45 odsto 2004, a 34 odsto su konzervativci, isto kao i prije četiri godine.
Od izbora 1992. godine, liberali postojano čine 20 do 22 odsto biračkog tijela dok je broj konzervativaca i umjerenih nešto nestalniji.
Ti podaci pokazuju da se uprkos velikoj pobjedi Baraka Obame na predsjedničkim izborima i pobjedom demokrata na izborima za Kongres, glasači na nacionalnom nivou nisu znatnije pomjerili u lijevo, što demokrate moraju da imaju u vidu kad preuzmu potpunu kontrolu vlasti u januaru i preoblikuju politiku SAD.
Predjsednički izbori nisu bili prestrojavanje izbornog tijela, odnosno pomjeranja američkog naroda prema nekoj vrsti evropske socijalne velike vlade i filozofije. Prije se radi o ogromnom nepovjerenju prema ljudima u vladi, a republikanci su povezani sa vladom poslednjih osam godina, kažu analitičari.
Istrazivanje je takodje pokazalo da neke birače ideologija ne može da spriječi da glasaju za kandidata suprotnih opredjeljenja. Jedan od pet konzervativaca je glasao za Obamu, dok je jedan od deset liberala glasao za republikanca Mekejna.
No, bez obzira na izostalo ideološko prestrojavanje promjene su ogromne. Prije samo dvije godine, republikanci su kontrolisali oba doma Kongresa i Bijelu kuću. Demokrate su sada uvećale većinu u Kongresu i osvojile najviši položaj u izvršnoj vlasti.
Težak izborni poraz najčešće dovodi do preispitivanja i ponovne procjene stavova i taktike gubitničke stranke. Uz to obično ide i iznošenje prljavog veša u potrazi za krivcem za izborni neuspjeh, što posebno privlači pažnju javnosti.
Tako se sada medju republikancima čuje da Sari Pelin (Mekejnova kandidatkinja za mjesto potpredsjednika) nije bila poznata podjela nadležnosti u američkim vlastima, da nije znala da su SAD član slobodne trgovinske zone NAFTA, da Afrika nije država, već
kontinent.
Spominju se i njeni grijesi koji su, istina, politički manje značajni, ali su i te kako naišli na negativne reakcije javnosti: Ponašala se poput dive i u jeku financijske krize za novu odjeću i obuću potrošila je 150.000 evra.
Pri svemu tome, u telefonskom intervju s voditeljem jedne kanadske radio stanice, koji se predstavio kao francuski predsjednik Nikola Sarkozi, ispričala je da "može da zamisli da se za osam godina i sama kandiduje za predsjednicu SAD".
(Beta - Servis članaka)