Džon Mekejn - predsjednik koji ne voli da mu se kaže NE

Mekejn se ponaša kao republikanac tipa Teodora Ruzvelta koji jedva čeka da bude u središtu dogadjaja. Ako pobijedi na izborima, moglo bi se očekivati da se uhvati određenih problema i da ih izgura do kraja.

Kao predsjednik SAD, Mekejn bi se usprotivio odredjivanju vremenskog roka za povlačenje američkih trupa iz Iraka. Pokušao bi da obezbijedi nove kredite za izdatke za zdravstveno osiguranje i, što bi bilo prvi put za jednog republikanskog predsjednika, preduzeo bi snažne mjere protiv globalnog zagrijavanja, mada bi istovremeno otvarao platforme za naftu u vodama SAD.

S pristupom "biće kako ja hoću, ili nikako", Mekejn, medjutim, neće dogurati daleko, ocjenjuje AP, naročito ako se zna da će ekonomska kriza ograničiti manevarski prostor svakom ko postane 44. predsjednik SAD.

U toku kampanje Mekejn je isticao svoju sposobnost da radi sa demokratama u Kongresu, a da se istovremeno suprotstavlja svojim republikancima. Nema ničeg što će mu biti potrebnije od toga, ako bude izabran.

Mekejn je hrabro govorio o tome šta bi mogao da ostvari ako mu birači povjere posao u Ovalnoj sobi. Čak i suočen sa ekonomskom krizom nastavio je da daje velika obećanja.

Jačanje socijalne sigurnosti - "Nije toliko teško srediti socijalno, samo treba donijeti neke teške odluke". Nalaženje Osame bin Ladena - "Uhvatiću ga po svaku cijenu, i znam kako to mogu da uradim". Finansijski haos - "Stvar je u tome da mi možemo da sredimo našu ekonomiju". U najkraćem, kaže Mekejn, "treba da promijenimo način na koji vlada radi skoro sve".

Kada je 25. aprila 2007. objavio da će se kandidovati za predsjednika Mekejn je rekao da to ne čini "da bi bio neko, nago da uradi nešto". "Da uradim teške ali potrebne stvari, ne lake i nepotrebne".

Ali, uz sve to Mekejn dobro zna da će morati i da pokaže odredjenu dozu pragmatizma. Primjera radi, tri puta u proteklih nekoliko nedjelja podržao je zakone kojima se odobravaju projekti od kojih neko profitira da se ne bi suprotstavio nacrtima zakona koji su sadržali druge važne stvari, kao na primer paket finansijske pomoći od 700 milijardi dolara.

Iako ni jedan kandidat ne želi o tome da govori, finansijska kriza svakako će ograničiti mogućnosti budućeg predsjednika, ko god on bio.

"Ova finansijska kriza budućem predsjedniku možda oduzima mogućnost medenog mjeseca tokom koga on pokušava da identifikuje svoje glavne prioritete", ocjenjuje Stiven Smit, profesor političkih nauka na univerzitetu Vašington u Sent Luisu.

Umjesto toga, kaže Smit, veći dio prvog obraćanja naciji sledećeg predsjednika biće kako nastaviti dalje poslije prve faze krize. "Biće dosta velikih ograničenja za nove inicijative".

Mekejn je sam priznao da mu ekonomija nije jača strana, što znači da će morati snažno da se oslanja na svoj kabinet.

Mekejn se lakše snalazi u spoljnoj politici nego u domaćim pitanjima i tu bi imao veću slobodu. Bivši ratni zarobljenik u Vijetnamu, sin i unuk admirala, jedva čeka da postane vrhovni komandant. On je odbio da odredi rok za povlačenje američkih trupa iz Iraka i obećao da će se povećati broj vojnika Avganistanu, ne precizirajući za koliko.

Iako je već jako dugo javna ličnost, 72-godišnji Mekejn, koji je četiri puta biran za senatora, ima malo iskustva u izvršnoj vlasti pa je teže predvidjeti kakav bi mu bio stil vladanja.

Kalvin Mekenzi, profesor na Kolbi koledžu vjeruje da se može očekivati da Mekejn zauzme čvrst stav o nekoliko simboličnih pitanja, a da preostala važna pitanja spremno delegira drugima.

Uprkos njegovim brojnim izbornim obećanjima, Mekejna kao predsjednika vidim nalik na Ajzenhauera, "starijeg državnika koji kruniše svoju karijeru kao predsjednik bez nekog plana da uradi bilo šta i bez jakog zalaganja za političke inicijative", kaže Mekenzi. "Ono sto se može pouzdano predvidjeti jeste Mekejnova nepredvidljivost, on je stalno radio neočekivane stvari".

Takodje se može sa sigurnošću očekivati da će u nekom trenutku Mekejn ispoljiti svoju dobro poznatu eksplozivnu narav. To može da bude korisno kao dramski efekat, da istakne njegovu odlučnost, ali takodje može da ima i negativne posledice.

Kada je reč o izboru potpredsjednika procjenjuje se da bi Mekejn sa Sarom Pejlin radio slično kao što je Džordž Buš stariji radio sa potpredsjednikom Denom Kvejlom, dajući mu široka ovlašćenja u nekoliko konkretnih oblasti, a ne oslanjajući se na potpredsjednika
kao savjetnika za sve, kakvi su Dik Čejni ili Al Gor.

To znači da bi Mekejn mogao da se oslanja više na državnog sekretara i ministra odbrane. Džon Mekejn - predsjednik koji ne voli da mu se kaže NE

(Beta - Servis članaka)